"U prvi trenutak na sinu nisam primijetila ništa neobično jer je glavu držao pognuto, a prste skrivene, no kad smo izišli vani, pukao je, rasplakao se, počeo previjati od bolova"

Policajci su me mlatili pet sati, od 11 ujutro do četiri popodne, tukli su me gdje god su stigli, a za to je vrijeme moja majka stajala u hodniku i čekala da se vratim s ispitivanja - priča 15-godišnji Omišanin koji je protekloga tjedna u zgradi solinske policije proživio iskustvo kojega će se zauvijek sjećati, piše slobodnadalmacija.hr

U noći između 24. i 25. listopada ovaj je mlađi malodobnik u društvu svoje djevojke i nekoliko prijatelja/vršnjaka zatečen u Solinu bez osobnih dokumenata. S obzirom na to da mu kao maloljetniku zakon priječi noćne izlaske bez pratnje starije osobe, policajci su telefonski pozvali dječakovu majku da dođe po njega, što je ona, u društvu prijateljice čiji je sin također zatečen u prekršaju, i učinila.

- Rečeno nam je da se svi četvero sljedeće jutro javimo u solinsku policijsku postaju, a kad smo tamo došli, sinovi su nam odvojeno odvedeni na ispitivanje - s vidnom dozom stresa u glasu govori Violeta Gavranović, samohrana majka pretučenoga dječaka. Nedugo nakon dolaska u Solin, dječak je, veli majka, prebačen na gornju etažu policijske zgrade, u Odjel za razbojništva, dok je njoj rečeno neka čeka na hodniku kat ispod. I čekala je sve do 16 sati...

- U prvi trenutak na sinu nisam primijetila ništa neobično jer je glavu držao pognuto, a prste skrivene, no kad smo izišli vani, pukao je, rasplakao se, počeo previjati od bolova i vikati: ‘Vidi, mama, što su mi napravili’. Tada sam tek shvatila da mu je rasječena usna i da skvrčene prste uopće ne može pomaknuti - prisjeća se Violeta Gavranović. Sina je potom odvela kod obiteljskog liječnika, dr. Milana Čudića, koji je petnaestogodišnjaku propisao terapiju, voltaren kremu i tablete za smirenje. Večer je, međutim, donijela novu dramu u Violetinu domu. Rane su se ohladile, a dječak od bolova doslovno nije mogao stajati na nogama.

- Iz omiške ambulante su nas uputili na Hitni prijam u Split, a kad smo tamo liječnicima ispričali što se dogodilo, pojavili su se i policajci u civilu kojima smo također dali izjavu - kaže Violeta Gavranović, dodajući kako, srećom, njezinu sinu nije ništa bilo slomljeno, ali su ustanovljene ozljede ruku, koljena i prsnoga koša.

Istu tu večer, u utorak 25. listopada, Violetin podstanarski stan u Omišu, posjetio je jedan od policajaca koji je sudjelovao u premlaćivanju njezina sina. - Došao je vidjeti kako je mali, a ujutro se vratio s još jednim kolegom, pa su obojica razgovarala s njim. Onaj što ga je udarao je klečao i molio za oprost - kaže Violeta Gavranović. Kućne policijske posjete su se nastavile i idućih dana...

- Koliko god mi je u početku bilo drago što dolaze, toliko me poslije to počelo opterećivati. Pogotovo nakon što su razgovori počeli ići u smjeru svojevrsne brige za moju financijsku situaciju. Kao, bila bih nagrađena ako se čitav slučaj zataška, čak bi mi našli i posao. I tada mi je prekipjelo, pa sam odlučila izići u javnost. Nema tih milijuna kojima me mogu potkupiti. Novca nemam, ali imam obraz. Znam da moj sin nije cvijeće, ali ovo što se njemu dogodilo nije zaslužio ni najgori razbojnik. Metode kojima se policajci koriste su prestrašne, kada bih ja ovo odšutjela, sutra bi neki novi dječak nastradao poput moga sina - zaključuje Violeta Gavranović.

 SD/eZd