Županijski sud u Splitu oslobodio je danas Gorana Radanovića optužbe za ubojstvo i četiri pokušaja ubojstva. Postupao je u nužnoj obrani i nije kriv za smrt Davora Zovka te teško ranjavanje četvorice njegovih kolega, koji su koncem 1995. godine htjeli iz stana deložirati Radanovića i njegovu obitelj.

Radanović je dragovoljac Domovinskog rata i bivši pripadnik 141. brigade. Na njegov stan na Splitu se namjerio Željko Rinčić. Htio je da se zamjene za stanove. Nudio je svojih nelegalnih 30 kvadrata za Radanovićevih legalnih 95 kvadrata. Drugovi s oružjem trebali su Radanovića uvjeriti u besmislenost otpora. Odvalili su mu vrata stana i zapucali na njega. Ranjen, uzvratio je paljbu i na družinu zakotrljao bombu. Jednim metkom pogodio je Rinčića u prsa, dok je eksplozija raznijela Zovka, a Damiru Papiću otkinula desnu podlakticu.

Radanović je bio osuđen na četiri i pol godine zatvora, no branitelj Jadran Franceschi uspio je u svojoj žalbi te slučaj vratio na ponovno suđenje. Uvjerio je Vrhovni sud da se zapravo radilo o nužnoj obrani, a ne prekoračenju. Zaključili su da je Županijski sud pravilno utvrdio činjenice, no izveo krivi zaključak osudivši Radanovića za prekoračenje nužne obrane. Zapravo mu nije preostalo ništa drugo nego da invaziju u stan odgovori oružjem.

Radanović je u pomoć zvao policiju, no nitko se nije pojavio. Bilo je to više-manje uobičajeno postupanje u prvoj polovici 90-ih, kada su mnogi stanovi Vojnostambenog fonda preko noći nasilno promijenili vlasnike. Situaciji nije pomoglo što je Radanovićev otac bio vojno lice. Brojali su mu krvna zrnca i prozivali da je Crnogorac premda se sam prijavio u HV.

Radanovića u Hrvatskoj nema već dobrih 10 godina. Gdje je, ne zna ni odvjetnik Franceschi.