Provjeravali smo pet puta ima li još ranjenih, kažu članovi saniteta

Liječnik Edo Emer i njegov medicinski tim - tehničar Damir Radaković, medicinska sestra Ivana Vuković i vozač Ante Katić prvi su stigli na mjesto tragedije pružiti pomoć unesrećenim češkim turistima. Čim su došli ugledali su mrtve i ozlijeđene, a stravičan prizor dodatno su pojačavali noć, magla, hrpa lima i razasutih stvari te ljudi koji su samo sjedili i gledali u prazno, piše 24sata

Tehničara Damira najviše je pogodio prizor mrtve djevojčice koja je ostala visjeti naglavačke s krovišta autobusa. Rekao je kako teško da može zamisliti traumatičniju situaciju od te. Ipak, uspio se sabrati i spasiti jednu od teško ozlijeđenih blizanki koje su poslije helikopterom prebačene u Zagreb. 

- Još je gore kad ste sve obavili, a niste sigurni ima li pod prevrnutim autobusom ili među sjedalima još živih. Tako smo ja i moj tehničar Dado, četiri ili pet puta provjeravali ima li još živih. Ne dao Bog da kažemo da je završeno spašavanje i odemo, a da je još netko ostao zarobljen - rekao nam je dr. Emer, koji je naglasio kako se u ovakvim situacijama obično naglašava uloga liječnika dok on smatra da u ovakvim nesrećama liječnik može malo toga sam napraviti bez dobro osposobljenih sestara i tehničara.

- Nas dvojica smo sedam godina zajedno u timu, a vozač Ante nešto manje. Uigrani smo i radimo rutinski. Svatko zna što mu je činiti - kaže liječnik. Objasnio je kako su od Sv. Roka do mjesta nesreće došli za svega 4 minute. - Mi spavamo u uniformama. Kad nas nazovu iz Centra 112, obujemo cipele i u roku od 40 sekundi spremni smo za pokret - kaže Emer.

Vozač Ante priznao je kako je vozio 180 km/h i dodao da se u takvim situacijama ne gleda na brzinomjer nego se juri da bi se što prije došlo do stradalih. Prvu tešku ozlijeđenu osobu dovezli su u 4.40 sati u gospićku bolnicu, a posljednju oko 5.30 sati.

Hrabra medicinska ekipa kaže da bi bilo gadno i još s tragičnijim posljedicama da nema gospićke bolnice i da Hitna nije dobro organizirana. Rekli su nam kako nisu razgovarali s ozlijeđenima te da nitko nije pitao za svoje članove obitelji. Objašnjavaju to teškim stanjem šoka.