Odvjetnik obitelji Bilić tvrdi da ga ne bi iznenadilo da su to ostaci Antonije, jer se ta lokacija uklapa u rekonstrukciju koju su napravili krajem suđenja

Ostaci ljudskih kostiju pronađeni sinoć u mjestu Modruš nedaleko od Josipdola mogli bi pripadati nestaloj Antoniji Bilić. Riječ je o lokaciji blizu ceste D23, koja vodi prema Senju, ali je i u neposrednoj blizini autoceste, piše vecernji.hr

Tvrdnju dodatno potvrđuje i činjenica da je posljednji put signal Antonijina i mobitela Dragana Paravinje lociran blizu mjesta gdje su pronađene kosti. Istragom je nedvojbeno utvrđeno da su njihovi mobiteli do gubitka signala bili na istom mjestu, a navodno su posljednji puta bili locurani baš u blizini tog područja.

- Pronađene ostatke proslijedit ćemo na vještačenje, nakon čega će se DNK analizom utvrditi identitet osobe. Obducenti bi tijekom dana mogli reći nešto više o spolu žrtve, no o tome zasad ne želimo nagađati - rekao je zamjenik županijske državne odvjetnice u Karlovcu Mladen Krajačić.

Odvjetnik obitelji Bilić, Vinko Ljubičić, kazao je da nema nikakvih službenih podataka o tome jesu li kosti pronađene kod Josipdola ostaci Antonije Bilić, no kaže da su oni još prije mjesec i pol dana tvrdili da bi to otprilike mogla biti lokacije gdje je Paravinja ostavio djevojku.

- Ako bi informacija da su to kosti Antonije Bilić bila točna to nas ne bi iznenadilo, jer sam takav slijed događaja iznio u rekonstrukciji pred kraj suđenja - kazao je za Večernji list Ljubičić i dodao da je to otprilike mjesto gdje je Paravinja u 22 minute, za koje se nije mogao utvrditi smjer kretanja njegovog kamiona, mogao stići i ostaviti tijelo.

Antonia Bilić posljednji je puta viđena na čikolskom mostu 7. lipnja prošle godine kada je ušla u kamion Dragana Paravinje. Zbog pokušaja silovanja i ubojstva maloljetne Drnišanke Paravinja je prošlog mjeseca osuđen na maksimalnih 40 godina zatvora. Osuđen je na osnovu zatvorenog kruga indicija. U njegovu kamionu pronađeni su tragovi Antonijine krvi, a za njenim tijelom tragalo se na području gotovo cijele Hrvatske, no najviše u šibenskom zaleđu uz Krku.

Tamo je nakon Paravinjina prvotnog priznanja ubojstva i isušeno jezero, a potraga je bila intenzivna i u zadarskom zaleđu kod Bilišana gdje je Paravinja i živio. Istražitelji su vjerovali da je baš tamo Paravinja mogao skloniti tijelo Antonije Bilić budući da je to inače zabačeno područje i najbolje i poznavao. Neuspjehom potrage na tim područjima potraga se ponovno širila prema ‘kontinentu' odnosno Lici i prema Karlovcu gdje je bila trasa Paravinjine vožnje i gdje je navodno posljednji puta i lociran signal Antonijina mobitela.

Osuđivan zbog silovanja

Obitelj Bilić krajem suđenja se slomila tvrdeći da su spremni i oprostiti samo da saznaju što se dogodilo s njihovom Antonijom. No, Paravinja se i na to oglušio, a presudu je komentirao tvrdnjom da mu je sve namješteno. On je već bio osuđivan zbog silovanja u Srbiji i BiH, no ni to kao ni još jedan pokušaj silovanja u Hrvatskoj nije priznao. U biti jedino je priznao ubojstvo Antonije Bilić i to nakon što je uhićen u BiH, no kasnije je priznanje povukao.

vecernji.hr/eZd