Kada bi doslovno išli tumačiti čuvenu frazu "kršitelj Ustava" koju premijer Andrej Plenković učestalo rabi govoreći o Zoranu Milanoviću, zahvatili bi mnogo više od samog predsjednika Republike.

U članku 56. Ustava Republike Hrvatske stoji da “svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život”. Po tome bi svi poslodavci koji zaposlenicima ne daju takvu plaću bili kršitelji Ustava.

Krenemo li s kraja, odnosno dna, to bi bili svi koji isplaćuju minimalac. Također i oni koji isplaćuju manju od prosječne plaće, jer živjeti ispod prosjeka ne osigurava ono što se podrazumijeva kao “slobodan i dostojan život”.

Što bi bio dostojan život?

No, tumačenje Ustava rastezljivo je kao i plaća koju većina rasteže od prvog do zadnjeg u mjesecu. Iznos plaće koji bi danas u Hrvatskoj bio dovoljan za dostojan i pristojan život, subjektivan je. Nekome je to prosječna plaća od oko 1.350 eura, nekome nije ni 3.000 eura.

Za početak bi valjalo definirati dostojan život omeđen pristojnom plaćom. Racionalno i bez (puno) pretjerivanja to bi značilo da se s plaćom ili dvije takve u obitelji bez većih teškoća mogu podmiriti troškovi režija, stanarine ili stambenog kredita, hrane, odjeće, higijenskih potrepština, ponešto povremenih kulturnih i zabavnih sadržaja te barem jednog godišnjeg odmora izvan mjesta prebivališta.

Kolika bi onda bila mjesečna plaća dovoljna za podmirenje i zadovoljavanje spomenutih potreba? Na to pitanje ekonomski analitičar i bivši ministar gospodarstva Ljubo Jurčić bez puno razmišljanja ispucao nam je odgovor: 2.000 eura!

“Pristojna plaća znači da godišnje možete dva tjedna ići na ljetovanje, tjedan dana na zimovanje, da možete djeci kupiti tenisice kad im zatrebaju, a bez kalkuliranja i gledanja čega ćete se odreći da biste si nešto priuštili”, objašnjava.

Jurčić napominje da tih 2.000 eura ne treba shvaćati posve precizno.

“Kada bi se gledalo strogo analitički, u obzir bi trebalo uzeti više kriterija. Primjerice, nije isto živi li netko u Zagrebu ili Gospiću. Za nekoga je onda pristojan iznos 1.800 eura, a za nekoga 2.200 eura. U obzir treba uzeti i da živimo u europskom okruženju u kojemu su i cijene europske, osim komunalija i još nekih usluga koje su jeftinije samo zato jer su nam plaće manje”, kaže.

“Pogledajte Sloveniju. Sasvim druga atmosfera”

I povećanja prosječne plaće s kojima se hvali Vlada, a koja sada izbnosi 1.362 eura, valja uzeti s rezervom, kaže Jurčić.

“Ako odbijemo pet posto najvećih plaća, onda taj prosjek pada na 1.100 eura. Sa svim tim dizanjima plaća, ljudima je nos još uvijek ispod vode i u okruženju europskih cijena ne mogu živjeti pristojno s 1.000 eura”, smatra Jurčić.

Za primjer nudi susjednu Sloveniju gdje su plaće značajno veće.

“Kad dođete u Sloveniju, gdje je prosječna plaća skoro dvostruko veća nego kod nas, a imaju i ravnomjerniju distribuciju plaća, vi tamo već na prvom koraku osjetite spokojan život. To vidite i po tome kako su uređene kuće, dvorišta i terase, kako se ljudi ponašaju… To je sasvim druga atmosfera”, kaže Jurčić.

“Rast plaća će stagnirati”

Ekonomski analitičar Petar Vušković smatra da bi prosječna plaća u Hrvatskoj trebala biti za četvrtinu veća od sadašnje, oko 1.700 eura.

“Plaće su bilježile značajan rast u zadnjih godinu dana, ali nedovoljan da se pokrije rast osnovnih troškova života. U nadolazećem periodu rast plaća će stagnirati i jedino rast produktivnosti rada može osigurati daljnji rast plaća. S obzirom na pad industrijske proizvodnje pa i one uslužne, turističke, rast plaća nije realan”, smatra Vušković.

Morat ćemo se, kaže, zadovoljiti trenutnim dohocima.

“Veseli što je trenutna razina nezaposlenosti ispod 5 posto, što znači da poslova ima. Potražnja za radom će nam pomoći očuvati trenutu visinu plaća”, tvrdi Vušković.