Prošlu je godinu, osim činjenice da konačno završava financijska perspektiva 2014.-2020. i da je Hrvatska imala problem s kratkim rokovima za korištenje Fonda solidarnosti EU-a, obilježilo prigovaranje poduzetnika i konzultanata zbog kašnjenja u otvaranju važnijih poziva iz Višegodišnjeg financijskog okvira.

Prisutne su bile i jadikovke vladajućih o opterećenoj administraciji koja nema dovoljne kapacitete da ozbiljno zakorači u projekte iz nove financijske perspektive, podsjeća u uvodu u novu analizu stručnjakinja za EU fondove Ariana Vela.

Ispred nas je nova, 2024. godina. Godina zbrajanja i oduzimanja EU-fondovskih eura kada je u pitanju financijska perspektiva 2014. – 2020., godina u kojoj ćemo vidjeti što će se ugovoriti, a  što pomaknuti u provedbi kada je u pitanju Nacionalni plan oporavka i otpornosti, ali i godina u kojoj se očekuju ozbiljnije prilike, odnosno natječaji iz nove omotnice na koju imamo pravo još od 2021. godine.

Iako sam godinama upozoravala da će za Hrvatsku razdoblje preklapanja financijskih perspektiva dovesti do otežane provedbe EU natječaja, kao i otežanog administriranja u provedbi jer je to u Hrvatskoj tradicionalno tako, našu je situaciju dodatno otežala činjenica da smo istovremeno koristili sredstva iz Fonda solidarnosti EU-a za obnovu od potresa, ali i da još uvijek koristimo sredstva iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, za čije je korištenje, ako ne bude nekakvih brzopoteznih odluka Europske komisije, rok istječe krajem kolovoza 2026. godine.

No vladajuće to nije naročito brinulo, sve dok se potkraj prošle godine opravdano nije pobunio dio zainteresirane javnosti, rekavši da pravih poziva iz omotnice 2021. – 2027. nema.

Ministar Šime Erlić opravdavao se gore spomenutim velikim opterećenjem, pa je ispalo da nam je Europa dala, kako je to rekao premijer „povijesnu alokaciju“ s kojom mi tradicionalno muku mučimo. Dakle, može se komotno reći da smo u proteklih 10 godina od pristupanja malo toga naučili.

Očekuje se otvaranje novih poziva

Srećom, ispred nas je cijela godina u kojoj se ova slika može značajno promijeniti, pa se tako u ovoj godini očekuje otvaranje novih poziva za poduzetnike (Ministarstvo gospodarstva najavilo ga je još za prosinac 2023. godine, ali imamo novog ministra pa dajmo mu da se malo prilagodi na novo okruženje), ali i javni sektor iz nove omotnice, prilike iz Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske za razdoblje 2023.-2027. se počinju nazirati, a čeka se i ugovaranje dijela javnih i privatnih ulaganja iz Nacionalnog plana opravka i otpornosti.

Dio poziva iz nove omotnice ekspresno je otvoren krajem 2023. godine (na primjer, poziv Jačanje strateških partnerstva za inovacije u procesu industrijske tranzicije i neki drugi) i bilo bi izvrsno, uzimajući u obzir rokove prijave na ove pozive, da se ugovori dodijele do kraja godine kako bi 2024. godinu, barem kada je nova omotnica u pitanju, zaključili sa što većom stopom ugovorenih sredstava.

Sukladno objavljenim indikativnim planovima objave poziva iz Programa Konkurentnost i kohezija te Integrirani teritorijalni program, ove je godine u planu objaviti čak 114 poziva, od čega na PKK otpada 47, a na ITP 67 poziva.

Izuzetno bitna razina spremnosti 66 projekata

Dinamika dodjele sredstava i ugovaranja, ali i provedbe projekata pa samim time i stopa isplaćenih sredstava najviše će ovisiti o razini spremnosti čak 66 projekata koji će se izravno dodijeliti. Radi se o mahom infrastrukturnim projektima javnoga sektora kod kojih su unaprijed predodređeni i poznati i prijavitelj i ulaganje. Prednost ovakvih dodjela je veća brzina ugovaranja u odnosu na otvorene pozive, no i veći rizik u provedbi jer su svi, posebice kada je infrastruktura u pitanju, povezani s provedbom postupaka javne nabave, najčešće velike vrijednosti, koji traže određeno vrijeme.

Ukoliko su prijavitelji, odnosno budući korisnici ovih dodjela naučili lekciju u prošlom programskom razdoblju i ojačali svoje kapacitete, što neki zasigurno jesu, možemo očekivati da će svojim projektima pristupiti s maksimalnom pažnjom i ozbiljnošću i da će se dio ugovora, pod uvjetom da ih sutra obradi administracija i omogući njihovo sklapanje, i konzumira do kraja ove godine.

Nemojmo zaboraviti i da ovako veliki broj najavljenih poziva često uzrokuje kašnjenja u objavi poziva, zagušenje u postupcima dodjele i ugovaranju kad se pozivi konačno objave, ali i veliku disrupciju u provedbi kada u jednom kraćem razdoblju veliki broj korisnika u svojstvu javnih naručitelja pokreće postupke javne nabave radova. Ukoliko naši sustavi upravljanja i kontrole uspiju ispoštovati vlastite planove za ovu godinu, morat ćemo ih pohvaliti.

Jednostavna matematika

Međutim, njihova će slabija aktivnosti u kontekstu financijske omotnice 2021. – 2027. u poteklih nekoliko godina dovesti do velike istovremene potražnje za izvođenjem građevinskih radova na tržištu što bi moglo dovesti do rasta cijena radova i to nevezano za makroekonomsku situaciju u kojoj će se Hrvatska i EU u tom trenutku nalaziti. Tada će biti važno vidjeti tko od korisnika kojima su sredstva izravno dodijeljena ima dovoljno vlastitih ili posuđenih sredstava da nadoplati nastalu razliku.

Nažalost, hrvatska se administracija ni u 2024. godini nije maknula od jednostavne matematike zbrajanja ugovorenih i isplaćenih sredstava, iako je stanje s korištenjem EU fondova već davno nadišlo navedene računice. Guranje svega u isti tren, kašnjenja, veliki pritisak na brzu provedbu dovodi do pogrešaka, a rasprava o efektima je nešto čega se još neko vrijeme nećemo suštinski dotaknuti, kao niti pitanje koliko smo od ugovorenog EU novca kroz javne nabave proslijedili izvan Hrvatske. To su, nažalost, teme koje nas možda čekaju u 2025. godini ili još kasnije.

Zasad ćemo se zadovoljiti time da se natječaj otvore, sredstva ugovore, a onda tko živ, tko mrtav.

Ariana Vela jedna je od najpriznatijih stručnjakinja za fondove EU-a i javnu nabavu u Republici Hrvatskoj i regiji, s više od 20 godina iskustva. Sudjelovala je u pripremi i provedbi više od 500 projekata financiranih bespovratnim sredstvima EU-A (portfelj 6+ milijardi eura), od kojih je najveći projekt tzv. „Pelješki most“, odnosno „Cestovna povezanost s južnom Dalmacijom“.

Vanjska je stručnjakinja konzultantske tvrtke McKinsey & Company, kao i predavačica na brojnim visokim učilištima i fakultetima. Posjeduje MBA iz područja menadžmenta te certifikat iz područja projektnog menadžmenta – IPMA Level A.

Certificirana je trenerica javne nabave, a trenutačno pohađa doktorski studij iz poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Na Učilištu EU Projekti obnaša funkciju ravnateljice te funkciju predavačice. U poduzeću AVELANT d.o.o. kao CEO zadužena je za cjelokupno upravljanje društvom i portfeljem, jačanje kapaciteta cijelog konzultantskog tima, uvođenja inovacija u rad i poslovanje te vođenje velikih projekata.