Marko Papić jedan je od najzanimljivijih geopolitičkih analitičara, na globalnoj razini. Njegova knjiga “Geopolitički alfa: Investicijski okvir za predviđanje budućnosti” izdana prije otprilike tri godine izazvala je vrlo veliku pažnju zainteresirane javnosti, jer pruža uvid u to kako geopolitička analiza može pomoći pri donošenju investicijskih odluka.

Iza Marka Papića, koji je tek u ranim 40-ima, impresivna je karijera. Sada je na poziciji partnera i glavnog stratega u Clocktower Group, investicijskoj kući sa sjedištem u Kaliforniji. Prije toga radio je u kompaniji BCA Research, jednoj od najstarijih analitičkih kuća. Karijeru je započeo u Stratforu, na poziciji starijeg analitičara.

Rođen je u Beogradu, u tadašnjoj Jugoslaviji, gdje je proveo djetinjstvo i svjedočio raspadu zemlje i padu komunizma. Odrastao je u više zemalja svijeta, što je dijelom utjecalo i na njegovo karijerno usmjerenje. U razgovoru za FORBES Hrvatska, Papić daje svoje uvide u trenutna zbivanja u svijetu, od Ukrajine, Izraela, pojašnjava na konkretnom primjeru kako geopolitička kretanja utječu na tržišta i i komentira pozicije zemalja regije.

Knjiga posvećena “zemlji koja više ne postoji”

S obzirom da je Papićeva knjiga posvećena “zemlji koja više ne postoji”, krenuli smo s tom temom – kako sada, kao etablirani geopolitički analitičar, gleda na raspad Jugoslavije.

“Rekao bih da je moje mišljenje o ovom pitanju pristrano zbog mog vrlo sretnog djetinjstva – prije 1990. godine definitivno je bilo sretno – odrastanja u obitelji srednje klase u Beogradu. S obzirom na to, nisam siguran da mogu govoriti o toj temi bez pristranosti. Mnogi drugi imaju mišljenja o ovom pitanju koja su, možda, legitimnija od mojih, s obzirom na to da su prošli kroz desetljeća diskriminacije ili progona. Poštujem to i tu ću stati”, kaže Papić.

Ipak, smatra da je objektivno možemo pretpostaviti da je Jugoslavija mogla biti sredstvo kojim bi razne zemlje regije mogle doći do globalne relevantnosti.

“Unutarnje tržište od gotovo 30 milijuna ljudi nije za zanemariti. To je osnova za pravedniji pregovarački položaj naspram regionalnih sila, bilo u pogledu trgovinskih sporazuma, aktualnih geopolitičkih pitanja ili bilo čega drugog”, kaže Papić i dodaje da devedesetih godina, s obzirom na to da je svijet bio usred najglobaliziranijeg razdoblja ljudske povijesti, ova pitanja jednostavno nisu bila dovoljno uvjerljiva. “Kome treba širenje (skaliranje), u svijetu gdje je pristup globalnom tržištu bez otpora”, kaže.

“Regiji treba ujedinjeno tržište kapitala”

Primjećuje da su se zemlje koje su nekad činile Jugoslaviju već počele ponovno integrirati, na neke sitne, vrlo specifične načine. Kao primjer daje tržišta kapitala, odnosno burze. Zagrebačka burza vlasnik je Ljubljanske burze, a imaju i značajan udio u Makedonskoj burzi. Papić ističe da je očito da regiji treba ujedinjeno tržište kapitala.

“Kao veliki ljubitelj košarke, rekao bih da je ABA liga također sjajan primjer zašto je povezivanje važno. Znam da je to kontroverzno mišljenje u regiji, jer bi mnogi tvrdili da to šteti domaćim ligama.

Ali što onda? Stara Prva jugoslavenska liga bila je najbolja ne-NBA liga na svijetu. To se može i treba ponoviti”, kaže i dodaje: “Ne želim upasti u stereotipe i klišeje, ali imamo mnogo talenata i izvan košarke. Poanta je da se stvaranjem zajedničkog ‘igrališta’ za naše regionalne talente mogu dogoditi samo dobre stvari. Kao takve, države nastale raspadom Jugoslavije trebale bi izgraditi zajedničke strukture u različitim industrijama i sektorima, uključujući i obrazovanje.

To je jedini način da se natječu s velikim i vrlo moćnim zemljama koje okružuju Zapadni Balkan u sve više, možemo reći, ‘balkaniziranom’ svijetu.”

“Odrastanje u Srbiji pod Miloševićem dalo mi je doktorat”

Papić kaže da je odrastanje u više različitih zemalja – Jugoslaviji, Iraku, Jordanu i Švicarskoj – utjecalo na njegovu karijeru, te da je od najranijih dana pokazivao interes za geopolitiku.

“Jedna od mojih najranijih uspomena je kad mi je majka objašnjavala zašto su Iran i Irak – gdje smo tada živjeli – bili u ratu. Naravno, i ratovi na području bivše Jugoslavije utjecali su na to da osvijestim važnost geopolitike, već u vrlo ranoj dobi. Ako je to bila diploma i magisterij, onda mislim da mi je odrastanje u Srbiji pod Slobodanom Miloševićem dalo doktorat. Naučio sam puno o makroekonomiji, hiperinflaciji, upravljanju, manipulaciji itd. Prije nego što sam navršio 12 godina, mogao sam praktički raspravljati s ekonomistom zašto inflacija nije monetarni fenomen.

Zašto je, zapravo, politički fenomen. Ili kako relativno nezavisni mediji mogu pasti na nacionalističke mitove i ‘mahanje zastavama’. Sve su to vrlo relevantne teme i danas. Ali ne samo za današnju Srbiju, već za, praktički bilo koju zemlju”, kaže Papić.

Što se tiče formalnog obrazovanja Papić ima magisterij iz političkih znanosti sa Sveučilišta u Teksasu, u Austinu, i magisterij sa Sveučilišta u Britanskoj Kolumbiji. Prvi posao, političkog analitičara nije ga zadovoljavao, pa radi zaokret u karijeri i okreće se financijama.

“Na kraju sam otišao na sveučilište u Kanadi, a zatim u SAD. Neko vrijeme radio sam kao analitičar u konzultanskoj kući koja se bavi političkim rizicima i taj posao činio mi se ispraznim. Moje tadašnje kolege davale su razne prognoze i primijetio sam da ispada da nikada nisu bili u krivu – bilo je previše ograda u tim analizama.

Stoga, kada mi je ponuđeno da pokrenem odjel za geopolitička istraživanja za investitore u BCA Research – najstarijoj i najvećoj makroekonomskoj istraživačkoj tvrtki na svijetu – preuzeo sam rizik i prešao u financije. Bio sam vrlo mlad, imao sam tek 29 godina, i morao sam doslovno početi karijeru ispočetka. Ali, to je bila najbolja stvar koju sam ikada učinio. Uspio sam spojiti dvije discipline – političke znanosti i financije – i imao sam sreće što je svijet počeo ‘raspadati’. Ili, da to elegantnije kažem, evoluirati iz unipolarnog svjetskog poretka u multipolarni”, kaže Papić.

“Volim tržišta jer postoji ispravna ili pogrešna odluka – ništa između”

Ono što ga najviše privlači i što voli kod tržišta i financija je to da uvijek postoji ispravna ili pogrešna odluka – nema ničega između. “Uvijek podsjećam ljude da nisam geopolitički strateg. Ja sam makro investitor koji ima metodološku pristranost prema geopolitici i politici. I to je to. Moj posao nije da kažem što će se dogoditi sa svijetom. I nije me briga. To nije ono za što me moji klijenti plaćaju. Oni me plaćaju da donosim investicijske odluke”, kaže.

Iako Papić ističe da geopolitički događaji rijetko imaju utjecaj na tržište, već da se treba fokusirati na geopolitičke trendove, jer kako kaže – oni su bitni, ipak nam je dao jedan primjer kako je ruska invazija na Ukrajinu utjecala na tržišta, poglavito roba tijekom 2022. godine.

“Jasno je da je geopolitički rizik utjecao na razna tržišta, posebno na robna tržišta. Međutim, vrlo je zanimljivo da su ona kolabirala u svibnju. Nafta je bila jedina roba koja je uspjela održati rast cijena i u lipnju. Ali, investitori su ignorirali makroekonomske fundamente zbog geopolitike.

Svojim klijentima sam u svibnju 2022. godine ukazao na to da je kinesko gospodarstvo u potpunom kolapsu i da je skok cijena roba, izazvan invazijom na Ukrajinu – neodrživ. Ne samo zbog slabosti kineskog gospodarstva, već i zato što su zapadni mediji precjenjivali globalni rizik ruske invazije.

Rat je ostao ograničen na dijelove Ukrajine koji nisu relevantni za globalne opskrbne lance. Osim toga, embargo EU na rusku naftu bio je uglavnom PR, osmišljen da omogući Europljanima da se preusmjere na druge dobavljače, dok je i dalje dopuštao izvoz ruske nafte na globalna tržišta.

Sve to rezultiralo je istom količinom sirove nafte, ali po nižim cijenama. Jasno je da je rat u Ukrajini utjecao na roba. Ironija je u tome što vrlo malo geopolitičkih analitičara ispravno procijenilo razvoj situacije. Moj tim i ja smo zauzeli short pozicije (u kojima ulagaču odgovara da cijena pada op.a.) na robnim tržištima, zbog rata i to nam je vjerojatno bila najbolja odluka u 2022. godini”, pojašnjava Papić.

“Ne, nismo u Trećem svjetskom ratu”

Trenutno u svijetu imamo više ratnih žarišta. Osim ruske invazije na Ukrajinu, eskalirao je sukob Izraela i Hamasa. Mogu se čak čuti razmišljanja da se nalazimo usred Trećeg svjetskog rata, samo da toga još nismo svjesni.

“Definitivno nismo usred Trećeg svjetskog rata. Živimo u svijetu koji ima obilježja multipolarne raspodjele moći. Znamo iz teorije političkih znanosti i empirijskih dokaza iz povijesti da je u multipolarnom poretku veća učestalost sukoba. Razlog? U osnovi, slikovito rečeno, nema velikih ‘policajaca’ s dovoljno čvrste sile da osiguraju poslušnost”, kaže Papić.

Što se tiče budućnosti Europske unije, Papić smatra da su predsjednici Trump i Putin najbolje što joj se moglo dogoditi.

“Njih dvojica podsjetili Europu zašto se uopće integrirala. Bez daljnje integracije, Europa će biti na milost i nemilost neprijateljskih, moćnih zemalja. Uključujući i SAD. Promjena vodstva u Washingtonu mogla bi vratiti predsjednika Trumpa na vlast. A on je pokazao da se ideološki prilično protivi mnogim stvarima za koje se EU zalaže”, smatra Papić

“To što Europa ne može napraviti ‘jednoroga’ koji vam u tri ujutro dostavlja hranu, ne znači da je tehnološki zaostala”

Često se mogu čuti razmišljanja i da Europska unija tehnološki zaostaje za glavnim silama, SAD-om i Kinom. No, i po tom pitanju Papić nije pesimističan.

“Mislim da previše ljudi miješa zaostajanje Europe u proizvodnji softverskih aplikacija, s tehnološkim zaostajanjem za SAD-om i Kinom. Dakle, Europa ne može proizvesti ‘jednoroga’ – tvrtku koja dostavlja hranu do vaših vrata u 3 ujutro. Oh, ne. Užas!

Europa i dalje predvodi svijet kada su u pitanju industrijski proizvodi i složeni strojevi, sve one ‘stvari’ koje su zapravo nužne za čvrstu moć i globalnu dominaciju. Europa je, također, svjetski lider u nuklearnoj energiji, kao i u raznim segmentima koji se odnose na proizvodnju alternativne energije. Stoga, nisam pretjerano pesimističan prema Europi. Samo pogledajte kako je Europa brzo pronašla alternative ruskome prirodnom plinu”, podsjeća Papić.

Što se tiče izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, Papić smatra da je to bila greška. “Izgubili su migrante koji su najobrazovaniji i koje je najlakše integrirati – nas iz istočne Europe.

To je problem za njegovo tržište rada i rezultirat će većim inflatornim pritiscima u odnosu na druge razvijene zemlje. Nisam siguran što su mislili da će se dogoditi nakon izlaska iz EU. Da će pregovarati o slobodnoj trgovini sa SAD-om, Indijom i Kinom?

To se nije dogodilo. A ako se i dogodi, mogu vam jamčiti da će Ujedinjeno Kraljevstvo postići puno lošiji dogovor, nego da su pregovarali kao dio ogromnog tržišta zemalja Europske unije”, smatra Papić.

“Zemlje bivše Jugoslavije imaju svjetlu budućnost, ali bi trebale više surađivati”

Što se tiče budućnosti zemalja bivše Jugoslavije, Srbija je u specifičnoj situaciji – deklarativno je na putu prema Europskoj uniji, dok istovremeno nastoji održavati dobre odnose s Rusijom, pa se nameće pitanje je li takva politika, koja donekle podsjeća na “nesvrstanost”, održiva?

“Mislim da je pozicija Beograda očito održiva, budući da ju Srbija ponavlja već dvije godine bez stvarnih negativnih posljedica. Zapravo je stvar u tome da je Srbija “prevelika da propadne.”

Zapad je to počeo shvaćati i postao mnogo popustljiviji prema interesima Beograda. Na kraju krajeva, Beograd može nastaviti sa svojom strategijom nesvrstanih jer mu Zapad nije jasno ponudio savezništvo. Dokle god EU nastavi biti suzdržan oko ulaska Srbije u blok, Beograd će nastaviti biti suzdržan prema članstvu i održavat će snažne veze s Rusijom ili Kinom.

Ako za EU, odnosno Zapad, to predstavlja problem, rješenje je jednostavno: uozbiljiti se po pitanju pristupanja Srbije Europskoj uniji.”, kaže Papić.

Što se tiče ostalih bivših jugoslavenskih zemalja, Papić smatra da zapravo imaju svijetlu budućnost.

“EU tim zemljama osigurava pristup izravnim stranim investicijama, kapitalu, subvencijama i tržištima do kojih ne bi mogli pristupiti bez članstva. U isto vrijeme, izgradnjom paralelnih struktura na Zapadnom Balkanu, poduzetnici u regiji mogu se ‘testirati’ u prilično konkurentnom okruženju. Što se više međusobnih investicija i robne razmjene unutar zemalja bivše Jugoslavije dogodi, to će biti bolje za sve uključene”, zaključuje Papić.