Podaci su nafta modernog doba, sateliti ih godinama marljivo prikupljaju, no malo to vrijedi ako se pametno ne iskoriste i doprinesu boljem životu na Zemlji. Upravo na tome su radili sudionici nedavno održanog Cassini Hackathona na zagrebačkom Visokom učilištu Algebra.

Predstavnik ovogodišnjeg pobjedničkog tima Matej Kožić ispričao nam je kakvo su rješenje ponudili, a član žirija iz tvrtke Oikon Ivan Tomljenović otkrio nam je kako svemirsko poduzetništvo u Hrvatskoj vibrira na sve višoj frekvenciji.

Svemirska industrija ubrzano se razvija, a Europska unija želi osigurati konkurentnost i na tom tržištu. Kako bi potaknula ljude da uz pomoć svemira naprave biznis, Europska komisija pokrenula je inicijativu Cassini u sklopu koje se već šestu godinu zaredom istovremeno na deset lokacija diljem Europe održavaju hackathoni.

Hrvatska je ove godine bila jedna od tih lokacija, a trodnevni hackaton održan na Visokom učilištu Algebra iznjedrio je desetak interesantnih ideja kako staviti u funkciju podatke prikupljene satelitima Sentinel.

Uz entuzijaste koji sudjeluju na hackathonima, potiče se tvrtke i znanstvene institucije da surađuju te ponude svoja rješenja. Europska svemirska agencija (ESA) za njih će 9. siječnja raspisati natječaj. Bit će to četvrti natječaj na koji se mogu prijaviti hrvatske tvrtke i akademske institucije, ali i prvi otkako je potpisivanjem Sporazuma o europskoj državi sudionici (ECS Sporazum) u ožujka ove godine Hrvatska ušla u postupak pridruživanja ESA-i.

Prvi nacionalni PECS ESA poziv namijenjen je znanstvenim organizacijama i hrvatskim tvrtkama u područjima koja uključuju upstream aktivnosti, aktivnosti istraživanja i razvoja, downstream aktivnosti, pripremne aktivnosti, edukativne aktivnosti te aktivnosti podizanja svijesti o značaju i mogućnostima područja svemira te znanstvene aktivnosti u području svemira.

U utorak je u Zagrebačkom inovacijskom centru (ZICER) održan informativni dan Europske svemirske agencije gdje se s predstavnicima te agencije moglo otvoreno popričati o projektima i njihovu potencijalu.

„Interes hrvatskih tvrtki za uključivanje u svemirsku industriju eksponencijalno raste. U prvom krugu na ESA-in natječaj prijavilo se pet ili šest naših tvrtki. Sada nas se prijavljuje više od dvadeset“, kaže za FORBES Hrvatska Ivan Tomljenović, voditelj laboratorija za daljinska istraživanja i GIS u Institutu za primijenjenu ekologiju – Oikon. U ovome pretpristupnom razdoblju, ESA raspisuje natječaje s nešto blažim kriterijima kako bi hrvatske tvrtke imale priliku dostići razini na kojoj su zapadnoeuropske zemlje, tumači Tomljenović. Valja to iskoristiti.

Oikon je dosad s ESA-om ugovorio tri projekta, a za najnoviji natječaj koji je upravo raspisan također ima kandidata. Prije dvije godine ESA je toj tvrtki na čelu s Daliborom Hatićem odobrila projektne prijedloge praćenja obale i promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem i razvoja metode detekcije invazivnih biljnih vrsta. Lani im je prihvaćen i projekt kartiranja infralitoralnih morskih staništa. Sve to čine korištenjem Sentinel satelitskih snimaka.

„U ESA-i vole konkretne, dugoročne ideje koje mogu doći do običnih ljudi. Ideja je da satelitski sustavi ESA-e postanu toliko integrirani u društvo da ih svakodnevno koristimo, ali da uopće ne razmišljamo o toj tehnologiji. Na tim se natječajima traže projekti koje razvijate od početne ideje preko prototipa do konačnog proizvoda. To smo tražili i na Cassini hackathonu – ideju koja se može komercijalizirati. Tim je trebao pokazati kako monetizirati ideju, opravdati svoje postojanje i postići održivo poslovanje“, istaknuo je Tomljenović, koji je bio član žirija na spomenutom hackathonu održanom u studenom.

Uz Tomljenovića, u žiriji Cassini hackathona bili su teorijski fizičar i profesor Instituta Ruđer Bošković Slobodan Bosanac, programska menadžerica u Amphinicy Technologies Mirta Medanić Kaurić te predsjednik Hrvatske udruge kriznog menadžmenta Igor Magdalenić.

Zašto se europske institucije uopće trude aktivirati vizionare?

Europska svemirska agencija ulaže značajna sredstva poreznih obveznika u skup satelitskih sustava Sentinel, a podaci koje oni prikupe javno su dostupni preko Copernicus udruženja. No, to ne znači kako se njima koriste mnogi. Stoga je potrebno popularizirati tu ideju kako bi se ulaganja naroda tom istom narodu i vratila. Europska komisija čini to ovakvim hackathonima gdje se okupe timovi i mentori ne bi li se inkubirale ideje.

Na zagrebačkom natjecanju desetak timova predstavilo je, kako to kaže Tomljenović, lijepu lepezu ideja kako iskoristiti podatke iz svemira.

Jedna je grupa razradila ideju kako osigurati visoki prinos meda analizom cvatnje medonosnog bilja uz korištenje satelitskih sustava, druga se usredotočila na nadzor zdravstvenog stanja šuma, treća na modeliranje i projekcije prinosa za pojedine poljoprivredne kulture. Satelitske podatke neki bi koristili za sustav uzbunjivanja građana u slučaju prijetnje od potresa, požara i poplava, a neki bi prateći sustav meteoroloških satelita prognozirali navalne poplave.

Pobjednički tim koji se ovjenčao imenom staroslavenskog boga vode Velesa fokusirao se na ideju kako iz svemira nadzirati vode. Točnije, fokusirali su se na ideju standardiziranog certifikata koji bi služio tvrtkama kao potvrda da se pridržavaju propisanih ekoloških normi te da ne onečišćuju vode uz koje se nalaze.

“Došli smo do ideje napraviti certifikat koji će koristiti satelitske podatke i koji može u stvarnom vremenu za tvrtku koja se nalazi uz neku rijeku ili jezero na bilo kojoj lokaciji potvrditi pridržava li se propisanih standarda. Vi se onda kao tvrtka možete pretplatiti na taj certifikat koji potvrđuje da ne zagađujete vodu”, ispričao je za FORBES Hrvatska Matej Kožić, član tima Veles. Uz tog studenta kemije i znanstvenog stažista, u timu su bili i studenti Iva Hrelja, Tea Teskera i Luka Cavaliere Lokas.

Sjedimo u sobi za sastanke, do nas dopire žamor studenata Algebre koji u dvorištu hvataju tih nekoliko iznenadnih zraka sunca, a mentor Tomljenović dodaje kako bi se rješenjem pobjedničkog tima, slikovnih i numeričkih podataka Sentinel dvojke može pratiti kakvoća vode, ali i rast algi ili neko zamućenje.

“To može biti sustav alarmiranja javnosti da nešto nije u redu, a ne morate stalno slati timove na teren da rade provjeru. Uštedjeli ste na resursima, a dobili ste pravovremeno informaciju koja je od velike koristi. Kad bi ova ideja zaživjela i kad bi došlo do zamućenja vode, moglo bi se provjeriti tko je izvor toga”, naglasio je znanstvenik Oikona.

Oikon već godinama koristi svemirske podatke, devedesetih su pomoću njih mapirali staništa, sada rade u konzorciju koji mapira sva morska staništa Hrvatske. Kartirali su i sva poljoprivredna staništa u Hrvatskoj. “To bi ručno trajalo 300 godina, ali korištenjem podataka Sentinela 1 i 2, kartiranje poljoprivrednih zemljišta je završeno u razdoblju od 18 do 24 mjeseci”, kaže Ivan Tomljenović, voditelj laboratorija za daljinska istraživanja i GIS u Institutu za primijenjenu ekologiju – Oikon.

Komercijalizacija i partnerstvo

Iako je natjecanje gotovo, to ne mora biti kraj priče. Veles će nastaviti predstavljati svoju ideju, ali od komercijalizacije dijeli ih još dug put.

“U timu svi imamo karijerne ciljeve i teško bi se bilo tome skroz posvetiti. Otvoreni smo da taj projekt razvijamo dalje, no htjeli bismo pronaći partnere. Sada u prosincu ima i hackathon Cassini Challenger i na to se planiramo prijaviti s istom idejom da vidimo kako ćemo proći tamo.

Na europskoj razini nismo bili među prva tri tima”, rekao je Kožić. Njihov je tim dobio tri tisuće eura nagrade. No, kako bi ideju stavio na tržište ima i mogućnost iskoristiti prednosti Algebrinog poduzetničkog inkubatora te uz stručnjake ovladati nužnim vještinama kao što je pisanje poslovnog, financijskog i marketinškog plana.

“Ideja nije problem, kad je imate, problem je pronaći konkretnog korisnika, investitora i biti financijski pismen da se smisli održivi plan. Na hackathonima se pokušava postići sve to”, nadovezuje se Tomljenović koji pojašnjava kako ulazak u ovaj tip svemirskog biznisa ne iziskuje velike investicije. Podaci su besplatni, za početak su potrebni osobno računalo i dovoljno novca za financiranje ljudskog kapitala, što, kako kaže, dugoročno smanjuje investicijski rizik.

Navodi i kako bi Veles, planira li ozbiljnije razvijati ideju, trebao razmisliti o tome da je zaštiti, a potom i o pronalasku hrvatskih firmi s kojima bi mogao ući u partnerstvo. “EU je eksplicitno rekla da želi vidjeti partnerstva, a ne individualne firme koje se guraju na tržište”, kaže predstavnik Oikona koji i sam razvija nekoliko projekata u partnerstvima o kojima trenutno ne može još ništa javno govoriti. Detaljnije će s time ići u javnost kroz nekoliko mjeseci, doznajemo.

U svakom slučaju, u svemirskoj industriji pomalja se i hrvatska točkica.

“U Hrvatskoj nema mnogo tvrtki koje se time bave, no uz Europsku svemirsku agenciju i ovakve hackathone omogućuje se i nama kao državi da sazrijevamo i da idemo naprijed. Kao povjerenik programskog vijeća Horizona za svemir, digitalizacija i industriju, idem na sastanke u Bruxelles gdje se može vidjeti da prevagu imaju zemlje zapadne Europe, ali sada se i mi aktiviramo. Imamo nešto za reći. Hrvatska je pametna država, na ćemo ove načine pronaći talente i podržati ih”, entuzijastičan je Tomljenović.