Danas je na okruglom stolu u Zagrebu održana rasprava o opasnostima za glazbenu industriju, ali i pravni sustav Republike Hrvatske koje donose pojedine odredbe novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, piše Hrvatska diskografska udruga

O njima su govorile istaknute pravne stručnjakinje: dr. sc. Vesna Škare Ožbolt, bivša ministrica pravosuđa, bivša saborska zastupnica i odvjetnica, dr. sc. Sandra Marković, odvjetnica iz odvjetničkog ureda Marković, Grbavac i Gliha i stručnjakinja za ustavno pravo te Valentina Šokec, odvjetnica iz odvjetničkog ureda Korper i partneri te stručnjakinja za autorsko pravo.

Pozornost je skrenuta prije svega na odredbu koja se odnosi na obvezu koja je nametnuta diskografima da do 21.10.2024. godine ponovno sklapaju ugovore sa izvođačima za korištenje starih snimaka na internetu.

Ako tako ne postupe smatrati će se da prava izvođača na njih nikada nisu prenesena iako se godinama izvršavaju te će ista krenuti ostvarivati umjesto samih izvođača kolektivna organizacija – HUZIP, koja nikada nije sudjelovala u nastanku snimke niti ulaganjima ni rizicima, a pripasti će joj pravo da za sebe zadržava trošak na ime prava izvođača.
Zašto je takvu odredbu nemoguće provesti u praksi pojasnila je odvjetnica Valentina Šokec na primjeru albuma Josipe Lisac iz 1973 godine „Dnevnik jedne ljubavi“ na kojem je sudjelovalo 30-tak glazbenika. 

„Po novom Zakonu, sada bi se sa svima njima, za svaku pojedinu snimku trebali iznova zaključiti novi ugovori. I tako za preko 180 000 snimaka domaće diskografije. Svakome je jasno da je to neprovedivo te da cilj Zakona nije bio zaštita izvođača.“, čemu je odvjetnica Vesna Škare Ožbolt dodala da se „Zakoni donose kako bi regulirali odnose u društvu i poboljšali kvalitetu života. Zakoni moraju biti u skladu s Ustavom.

Ja u svom dugogodišnjem saborskom mandatu nisam vidjela ovako eksplicitno navedenu jednu nevladinu i neprofitnu organizaciju  kojoj je zakonodavac dao pravo monopola da ocjenjuje valjanost ugovora između izvođača i diskografa, a istovremeno preko nje idu i sve isplate izvođačima u slučaju da se ti ugovori proglase nevažećima.

Pogodovanje isključivo jednoj udruzi, u ovom slučaju Hrvatskoj udruzi za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP) je presedan kakav nemate u Europskoj praksi. Brzo će proći i ova treća godina prilagodbe i biti će jako zanimljivo vidjeti koliko je zakonodavac omogućio prihoda jedinoj udruzi kojoj je dao financijski monopol i neograničenu mogućnost za bogaćenje.

Neki saborski zastupnici postavili su pitanja vezano za primjenu zakona, međutim konkretan odgovor ministarstva je izostao. Politika je preozbiljna stvar da bi bila prepuštena političarima.“
 
Odvjetnica Sandra Marković kao stručnjakinja iz ustavnog prava istaknula je „da su ove odredbe Zakona retroaktivne jer Ustav izričito izražava načelo zabrane retroaktivnosti Zakona te da u ovom slučaju ne postoje razlozi koji bi opravdavali retroaktivnost, pogotovo uzimajući u obzir da se radi o privatnim odnosima, a ne javnom interesu. Također, u ostalim članicama Europske unije ne postoji ni približno sličan primjer ovakve zakonske regulative.“
 
Zaključno, Ministarstvo kulture i medija na čelu s ministricom Ninom Obuljen Koržinek do danas nije odgovorilo na primjedbe i pitanja koja se odnose na procjenu učinaka ovog Zakona i njegovu provedbu u praksi kada protekne trogodišnji rok, što ostavlja dojam da se u ovom slučaju radi osobnih interesa manipuliralo Zakonom tako da se sredstva koja pripadaju izvođačima preusmjeravaju na neprofitnu organizaciju.