Procjenjuje se da će ovogodišnji urod jabuke biti nešto veći nego lani, u visini od oko 65 tisuća tona, pa domaća proizvodnja pokriva tek polovinu domaćih potreba za tim voćem, a stanje uz izuzetak mandarine nije bolje ni kod drugih kultura, kaže predsjednik Hrvatske voćarske zajednice (HVZ) Branimir Markota.

Ove godine, kako je naveo, na urod jabuke utjecali su proljetni mrazevi u nekim dijelovima Hrvatske, relativno slabo oprašivanje, mjestimične ljetne oluje i izuzetno kišan kraj srpnja i početak kolovoza. To se u nekim voćnjacima odrazilo na komercijalnu kvalitetu (veličina, boja, oštećenja), tako da će oko 30 posto uroda završiti u preradi kao industrijska jabuka.

HVZ je u svojim analizama i koristeći iskustva zapadnih zemalja zaključio da je proizvodna cijena jabuke koja je pogodna za komercijalnu prodaju trgovinama oko 60 centi za kilogram. Markota ističe da je HVZ tu cijenu predložio otkupljivačima i trgovcima kao minimalnu, koja voćarima donekle omogućuje opstanak proizvodnje koja je svake godine sve manja zbog smanjenja površina i znatno otežanih i neizvjesnih uvjeta proizvodnje.

Upozorava da je voćarska proizvodnja u Hrvatskoj iz godine u godinu sve manja i pokriva tek oko polovice potreba. “Kako sada stvari stoje proizvodimo jedino znatno više mandarina nego što nam treba, a što se tiče jabuke kao druge glavne hrvatske voćarice, na granici smo samodostatnosti”, kaže Markota  i napominje da šljive, kruške, trešnje, breskve, nektarine, marelice i drugo voće Hrvatska većim dijelom uvozi.

Iako su zadnjih nekoliko godina površine pod voćnim kulturama povećane s oko 35 na gotovo 40 tisuća hektara, što u ukupnim poljoprivrednim površinama čini svega 3,5 posto, proizvodnja voća se nije povećala, nego opada, kaže Markota.

Sve je manje domaćeg voća u trgovinama

“Voćarska proizvodnja je izuzetno zahtjevna radno intenzivna proizvodnja, određena i ovisna o vremenskim prilikama. Skupa zaštitna sredstva kojih je sve manje jer se ide sve više na preventivna blaga zaštitna sredstva, nedostatak radne snage, nedovoljna konkurentnost kao posljedica neudruženog nastupa na tržištu, nedostatak moderne skladišne i logističke infrastrukture, izuzetno velika ulaganja u opremanje voćnjaka sa zaštitama od mraza, tuče, suše i slijedom toga jako slaba ili nikakva dohodovnost te proizvodnje, određuju i interes, pogotovu mladih, koji je sve manje”, ističe Markota.

Sve to, kako je rekao, utječe i na to da je domaćeg voća sve manje na policama trgovačkih lanaca. Sve manje je proizvođača voća koji mogu osigurati količine, kvalitetu i kontinuitet u isporuci, što su osnovni zahtjevi svakog trgovačkog lanca, kaže Markota i dodaje da trgovački lanci traže ozbiljne proizvođače.

Svjedoci smo, kaže, situacija de se u Hrvatsku često uvozi voće iz Europe ili trećih zemalja koje kvalitetom ne zadovoljava, ali cijenom je trgovcima prihvatljivo i to je često “reper cijena” po kojoj bi se domaći voćar trebao tržišno prilagođavati. No to je, smatra, neprihvatljivo i neodrživo, a rezultira krčenjem voćnjaka.Poseban problem su, naveo je, situacije da se tako uvezeno voće deklarira kao hrvatsko, pogotovo na tržnicama, a inspekcijske su nedovoljno aktivne. Takve situacije, kako je rekao, uz sve druge objektivne okolnosti, uništavaju ili smanjuju domaću proizvodnju.

Što se tiče cijena u trgovačkim lancima, ocjenjuje da su one uglavnom niže nego u zapadnim zemljama. U zadnje vrijeme, kako je naveo, primjetna je velika razlika cijena istog sortimenta voća na tržnicama, na kojima dominiraju preprodavači, i na policama trgovačkih lanaca.

Površine s jabukom iz godine u godinu manje

Poljoprivredni analitičar Miroslav Kuskunović kaže da se procjene ovogodišnjeg uroda jabuka koje se kreću iznad 60 tisuća tona, od kojih 45 tisuća tona za konzumnu potrošnju, a 30 posto za preradu, pojavljuju unazad nekoliko godina te da te količine ne zadovoljavaju domaće potrebe, zbog čega smo sve više ovisni o uvozu. “Ono što posebno zabrinjava je to što nam iz godine u godinu padaju i površine pod nasadima tog voća”, istaknuo je.

Iznio je podatke kako je Hrvatska prije ulaska u EU imala više od 6000 hektara nasada jabuka, a sada oko 3500 hektara, dok je u intenzivnoj proizvodnji – onoj koja ima navodnjavanje i zaštitu od tuče, svega oko 2.000 hektara. U strukturi površina prevladavaju vrlo mali voćnjaci, pa je gotovo trećina manja od jednog hektara.

Kuskunović navodi kako je proizvodnja jabuka 2000. godine bila organizirana na više od 4000 hektara i iznosila oko 64.000 tona.

“Operativni programi koji su se provodili tih godina pod patronatom vlade i davanje ogromnog novca za podizanje nasada voća, utjecali su na rast površina, pa smo 2010. došli do rekordnih 6.600 hektara. Od tada površine padaju i prošle su godine iznosile 3.645 hektara”, kazao je.

Napominje kako, ovisno o klimatskoj godini, proizvodnja stalno oscilira što isto tako govori o problemima u primjeni tehnologija i novih znanja.

Zabrinjavajućim drži to što je gotovo u potpunosti nestala ekstenzivna proizvodnja, odnosno proizvodnja u kućnim vrtovima ili je, kaže, možda statistika više ne evidentira. Službeni podaci kažu da je 2000. bilo više od 17.000 tona u tom vidu proizvodnje, a lani tek nešto više od tisuću tona.

Hoćemo li ove godine jesti skupe jabuke ovisi prije svega o tome kakva će biti cijena kod naših konkurenata, uglavnom jabuka iz Poljske, koja je najveći proizvođač, te Austrije, Slovenije i Srbije, kazao je Kuskunović.

Ocjenjuje kako u Hrvatskoj gotovo nema proizvodnje koja nije u problemima i koja se ne suočava s padom i prijetnjom opstanku.

“Malo po malo i proizvodnja jabuka gubi utrku sa stranom konkurencijom i očitom nedostatkom znanja i primjene novih tehnologija koje su u svijetu postale normalne, ali kod nas se ne uvode, zbog čega imamo nisku produktivnosti, a onda i konkurentnost”, kazao je napominjući kako se čini da ćemo i jabuku, jedno od rijetkog voća koje smo imali u budućnosti morati sve više kupovati i uvoziti iz drugih država.