Prve nedjelje nakon otvaranja granica u Zadru su zabilježena 64 strana ‘gosta‘, uglavnom iz BiH, Ukrajine, Srbije i s Kosova. Na opustjelim ulicama mogu se prepoznati po tome što su odjeveni u uniforme građevinskih radnika... Nadanja turističkih radnika sada se svode na to da barem prestane otkazivanje rezervacija za ovo ljeto

Turistička sezona u Zadru trebala je biti najbolja dosad, ali globalna pandemija koronavirusa i zaštitne mjere učinili su taj ponosni dalmatinski grad destinacijom duhova.

Tko god ovih dana prošeće inače turistički prenapučenom promenadom na Obali Petra Krešimira IV. pokušat će prizvati odjeke nekog prošlog proljeća kada su šetalištem koje je sada sablasno prazno marširale horde turista, a vjetar raznosio stotine različitih jezika i nadjačavao zvuk neumornih morskih orgulja, koje sada gunđaju u samoći.

Konobari ukopani na mjestu

Tišina i praznina proteže se od Pozdrava suncu do kipa Špire Brusine ispred jednako tako puste zgrade Sveučilišta u Zadru. Prodavačima kokica, šećerne vate, sladoleda i sjajnih drangulija ni traga. Restorani na rivi otvorili su vrata, postavili stolove, okružili ih cvijećem, ali uzalud.

Pod nadzorom konobara, koji onako čvrsto ukopani na jednom mjestu podsjećaju više na voštane kipove nego na leteće ljude koji bi s elegancijom pantere neprestano migoljili između prepunih stolova, sve stolice zjape prazne. Slastičarnica na rivi ipak donosi dašak živosti, ispija se kavica u grupicama, no daleko od toga da nema mjesta za još kavopija.

– Tjedan dana otkad radimo poslužili smo samo tri stola sa strancima. Turista gotovo da i nema. Dolaze samo domaći, regularni gosti – raspoložen je za razgovor mladi konobar pun energije koju je nakupio u dva mjeseca dugoj stanci, a mnogi kolege slastičari još skupljaju zalet i ne otvaraju svoje objekte.

Prošle nedjelje, prvog vikenda nakon otvaranja granica, u Zadru je zabilježeno 138 domaćih i 64 strana gosta. Budući da su strani 'gosti' uglavnom iz BiH, Ukrajine, Srbije i Kosova, lako je pretpostaviti da su to upravo građevinski radnici.

Prolazimo rivom kao utvare, zastajemo pred zatvorenim trajektnim stajalištem, obraduje nas zvuk s mora. S Dugog otoka ili Ugljena pristiže katamaran. Jedino plovilo na moru. Više nije suluda ideja preplivati do Preka. Ulazimo malo dublje u tkivo Poluotoka i krećemo prema žili kucavici grada, Kalelargi.

Do usnulog Trga tri bunara dopiru zvuci radova sa 66 milijuna kuna vrijednoga gradilišta, europskog projekta rekonstrukcije bedema, koji bi trebali osvanuti s novom komunalnom infrastrukturom i obnovljenim licem do prosinca. Dotad su građevinski radnici rado viđeni ljudi koji zajedno s lokalcima u čijim su rukama uglavnom vrećice pune 'spize' upotpunjavaju rupe koje ostavlja izostanak putnika namjernika.

Prema podacima Turističke zajednice grada Zadra, lani je na dan 18. svibnja u gradu bilo više od četiri tisuće gostiju. Prošle nedjelje, prvog vikenda nakon otvaranja granica, u Zadru je zabilježeno 138 domaćih i 64 strana gosta. Budući da su strani 'gosti' uglavnom iz BiH, Ukrajine, Srbije i Kosova, lako je pretpostaviti da su to upravo građevinski radnici.

Do lipnja bez rezervacija

Sjedište jedne od najvećih brodarskih tvrtki u Hrvatskoj Tankerske plovidbe okruženo je zatvorenim hotelima Almayer i Bastion.
– U ovoj smo krizi zadržali sve zaposlenike i zato smo, načelno, spremni za otvaranje hotela već sutra – kaže Mladenka Štura, direktorica hotela Bastion i Art hotela Kalelarga.

Spremni su provoditi i preporuke Stožera te udruge Relais & Châteaux o najvišim zdravstvenim standardima. Bez obzira na to što mogu zadovoljiti zahtjeve gostiju i epidemiologa, hotele planiraju otvoriti tek u prvoj polovici lipnja.

– Razlog tome je što su nam sve rezervacije do lipnja otkazane, a ima i nešto pojedinačnih otkazivanja lipanjskih rezervacija. Iako nam veći broj lipanjskih rezervacija nije otkazan, još je rano govoriti o tome da neće biti još otkazivanja u iduća dva tjedna. Dakle, mi smo spremni, ali pratimo stanje na tržištu – objašnjava direktorica što se krije iza zatvorenih vrata njezina, a vjerojatno i drugih zadarskih hotela. Pomalo sa strepnjom i neugodom pitamo kakva su očekivanja od ove sezone koja je tako neslavno počela.

– Nadamo se da ćemo ostvariti oko četrdeset posto od planirane sezone koja je, da nam se koronavirus nije dogodio, trebala biti najbolja dosad – ostajemo zatečeni odgovorom koji se mogao očekivati, ali to ne znači da manje bolno zvuči. Očekuje nas, dakle, život na četrdeset posto. Prvi je tjedan otkako je nastupilo popuštanje zaštitnih mjera, koje su poput pesticida rastjerale nametnika, ali unijele otrov u voćku hrvatskog turizma i gospodarstva u cjelini, ali neki ozbiljniji pomaci što se tiče rezervacija smještaja za ljetno uživanje nakon 'karanteniranja' nisu se dogodili. Iz Ministarstva turizma informiraju nas da je potkraj prvog 'opuštenog' vikenda 97 hotela diljem Hrvatske imalo registriran broj noćenja s popunjenošću od bljedunjavih osam posto. Čak ni planiranje putovanja u obliku predbilježbi smještaja još se ne osjeća.

– Novih rezervacija još nemamo, ali se zaustavilo i otkazivanje, tako da u sustavu imamo većinu rezervacija za lipanj, kolovoz i srpanj. Isto kao i mi, i gosti prate i procjenjuju ekonomsku situaciju u svojim zemljama, kao i generalnu sliku u kojem smjeru ide svjetska ekonomija pa ne znamo hoće li biti još otkazivanja. Ono što nam ulijeva nadu jest činjenica da su gosti većinu otkazanih rezervacija ove godine prebacili na isti datum iduće godine, znači da one nisu nepovratno otkazane, pa bi već iduće godine sezona mogla biti mnogo, mnogo bolja – Štura unosi optimizam u svoje riječi i prepušta nas Kalelargi.

'Nepodmazana' čašica razgovora

Široka ulica zaprepašćuje svojom širinom. Tijekom ljeta sretni ste ako je socijalni razmak mjerljiv centimetrima, ali sada metri razmaka plešu između nas i prvih ljudi na vidiku. Na terasama trga ipak ima nešto 'svita'. Uz vrećice iz dućana ili s tržnice lokalci uglavnom sjede sami i ispijaju kavu, a tu i tamo stol okupira i više osoba i njihov se tihi govor probija do ulice na kojoj se stariji šjor grleno pozdravlja s prijateljem kojeg, očito, dugo nije vidio. Stajemo kod Boutique hostela Forum, koji je vrata otvorio 15. svibnja, ali o popunjenosti još ne možemo govoriti. I ondje se čeka lipanj.

– S obzirom na postupnu normalizaciju i kontrolirano popuštanje mjera na najvažnijim emitivnim tržištima porast turističkog prometa očekujemo u lipnju. Budući da u hostelu najviše odsjedaju aviogosti, tek ponovnom uspostavom internacionalnih letova možemo očekivati i znatniji porast broja gostiju – objašnjava Frane Skoblar, voditelj marketinga Turisthotela, u čijem je sastavu hostel Forum.

Napominje i kako je hostelima nezgodno predvidjeti kakva će biti popunjenost u srpnju i kolovozu jer njihovi gosti smještaj rezerviraju neposredno uoči boravka.

– U svakom slučaju, ljeto dočekujemo sa zdravom dozom 'realnog optimizma', svjesni globalne neizvjesnosti i nesigurnosti koje je izazvao COVID-19, ali isto tako u očekivanju daljnje normalizacije ukupne situacije uz nadu da je najgore ipak iza nas – hrani nas Skoblar pozitivom i mislimo na budućnost dok prolazimo pokraj zatvorenih slastičarnica, suvenirnica i mjenjačnica. Jedna nas je vinoteka namamila pa smo ušli na čašicu razgovora, ali nije baš išao kao podmazan jer ljudi nisu spremni govoriti otvoreno predstavite li im se kao novinar. Gospođa se već ljuti jer smo od silnoga buteljiranog vina promašili bočicu s dezificijensom za ruke. Ispravljamo pogrešku i doznajemo da su otvoreni od 27. travnja i da otada nije navratio nijedan turist. – Nema još ništa od turističkog buđenja Zadra. Slabo nam itko zalazi, a tako je svima s kojima sam razgovarala – turobno nam odvrati gospođa i vrati se jedinom društvu, mobitelu. Odlazimo na plažu Kolovare.

Nokautirani turistički vodiči

Svima koji su ikada pokušali parkirati automobil kod Foše u ciku sezone i pritom iz sebe iscijedili litre znoja i živaca, zatitrat će srce od slobodnih parkirnih mjesta jer kao da i vozila održavaju distancu. Uz plažu prizor koji grije srce. U sjeni nejakog drva zadarski seniori krate vrijeme zadubljeni u karte i baš ih briga što ničega i nikoga oko njih nema kao da je vrijeme stalo.

Na plaži ipak ima kupača, šačica, ali svaka živost se broji. Toćamo noge jer smo se nahodali, a onda se penjemo natrag na cestu s pogledom na jedan od najpoznatijih gradskih hotela Kolovare. Nećkao se sa zatvaranjem njegov vlasnik kada je u ožujku nastupilo masovno gašenje i neko vrijeme odolijevao, ali na kraju se ugasio. No, sada ponovno radi. Gostiju nema, seminari i kongresi prebačeni su za jesen.

– Za sezonu me nemojte ni pitati, srce me boli. Bojim se da je ova godina u turizmu gotova, možemo se samo nadati da ćemo, u odnosu na ono što je bilo prije, doći na 30 posto – izjavio je nedavno vlasnik te hotelske kuće Milan Miletić za jedan dnevni list. Ipak, neke obitelji još uvijek nisu otkazale rezervacije za godišnji odmor u srpnju i kolovozu. Turistička zajednica Zadra, doznajemo, razmatra nekoliko varijanti pripreme sezone, kao i promocije na trenutačno najvažnijim srednjoeuropskim tržištima.

Kako god bilo, izostanak posjetitelja nokautirao je turističke vodiče, koji za razliku od ugostitelja i hotelijera nemaju uopće posla. Disfunkcionalni turizam mogao bi ugasiti mnoge obrte i natjerati vodiče da se preorijentiraju ili odsele, što bi za nekoliko godina moglo donijeti potrebu za uvoznim vodičima iz istočnih zemalja. Udruge turističkih vodiča rado bi da su im se gradske ili županijske turističke zajednice smilovale te im pomogle osigurati egzistenciju preraspodjelom financijskih sredstava.

Ugostiteljima se pak sviđa austrijski kupon od 100 eura kojima se potiče obitelji da pojedu ručak u restoranu i tako očuvaju radna mjesta. Mnogi svoje poslovanje, kao što smo imali priliku vidjeti, brane neradom. Turistički brod Barba Ive, poput svojih brodskih kolega i konkurenata, stoji privezan uz Gradski most. Pored njega crvena podmornica priljubljena uz jedrilicu služi kao naslon njezinu vozaču dok uz ćakulu s kolegama iz škole jedrenja čeka hoće li naići zainteresiran netko. Posla nema, konstatiraju očito.

Raditi se mora

Grabimo preko Mosta uz usidrene turističke brodove do tržnice. Tekstili se njišu na vjetru, nitko ih ni ne primjećuje. Promet je slab i nikakav, komentiraju prodavačice, ali bolje je biti tu nego sjediti u kući. S voćem i povrćem drugačija je priča, kolone su kratke i rijetko tko se zamara signalizacijama za razmak, ali potražnja postoji. Naravno, i tu čujemo kako nije ni približno plodonosno prodavati na štandovima kao prije, ali raditi se mora. Ispraćeni oblacima i kišom napuštamo grad koji, nerado to primjećujemo, još leži u nesvijesti od siline udarca kojim ga je odalamila pandemija koronavirusa.