Svjetski fond za prirodu u 6 zemalja Sredozemlja provodi 3 i pol milijuna eura vrijedan projekt, a sve kako uveo održivo ribarstvo u zaštićena područja. U Hrvatskoj u Parku prirode Telašćica koji je trenutačno jedini svijetli primjer zajedničkog upravljanja morskim resursima.

Sebastijan je više od dva desetljeća profesionalni ribar. Nekad je lovio i 50 kilograma ribe, danas u mreži ni tri.

– Rješenje prosječnoga ribara ti je ako nema dovoljno ribe pojačaj metražu, to ti je naša škola, ne naći drugi izvor ili drukčiji sistem rada nego pojačaj metražu, znači ako ne možeš u 200 m uhvatiti, utopi 600, a ako ne možeš u 600 utopi tisuću, za HRT objašnjava Sebastijan Raljević, ribar s Dugog otoka.

No ovaj saljski ribar nije prosječan. Među prvima je prepoznao što projekt Fishmpablue nudi. Posljednju godinu riba manje, a zarađuje više i to ribolovnim turizmom. Pronaći ribarima dodatni izvor prihoda jedna je od mjera koje u Telašćici potiče WWF, a riblji se fond najbolje štiti kad i kako odluče sami ribari.

– Za razliku od one tradicionalne koju imamo kad se nešto odluči u Zagrebu da se hladno servira na moru, pa onda to je tako i onda ribari imaju tendenciju toga se ne pridržavati, to se njih ne tiče, kad imate čovjeka koji sjedi za stolom, pa sam i pristane na nešto, onda je se puno veća šansa da će se pridržavati, ističe Mosor Prvan, biolog, WWF Adria.

Ideju, što je iznimka na Sredozemlju, podupire i država. Prijedlozi ribara i WWF-a naći će se u novom pravilniku o ribolovu u zaštićenim područjima.

– Novo će biti da će biti i restrikcije u alatima, biće možda i neke no take zone tako da išli smo onaj pristup odozdola, znači razgovaralo i s ribarima i s ministarstvom i s nevladinim organizacijama, kaže Ante Mišura, pomoćnik ministra za ribarstvo.

Problem je, uostalom, zajednički. 90 posto ribe u Jadranu već je u prelovu, no samo zabrane nisu rješenje, treba štiteći ribu održati ribolov, ali i ribara.