Analiza stanja i kretanja bruto i neto plaća po županijama, odnosno NUTS 3 statističkim regijama Hrvatske, pokazuje da razinu i dinamiku kretanja plaća obilježavaju velike razlike među županijama te malen broj regionalnih jedinica s iznadprosječnom plaćom.

Tako je u razdoblju od 2008. do 2016. samo Grad Zagreb bilježio veću bruto plaću od prosječne u Hrvatskoj, dok su kod neto plaće veću od prosječne uz Grad Zagreb povremeno imale još Primorsko-goranska i Dubrovačko-neretvanska županija.

Pritom su plaće u 2016. u odnosu na 2008. godinu povećane u svim regionalnim jedinicama u rasponu od 3 posto (Ličko-senjska) do 13,5 posto (Brodsko-posavska županija) kod bruto plaće te u rasponu od 5,8% do 15,4% kod neto plaće.

Neto plaću nižu za 15 i više posto od prosjeka Hrvatske u 2016. godini imale su Bjelovarsko-bilogorska, Krapinsko-zagorska, Virovitičko-podravska, Varaždinska i Međimurska županija.

"Plaće u Hrvatskoj obilježava znatna razlika u njihovoj visini po regijama, što za sobom povlači i razlike u životnom standardu stanovništva u pojedinim područjima te u određenoj mjeri rezultira pritiskom na dinamiziranje procesa unutarnjih i vanjskih migracija", piše u analizi HGK.

Izraženije ujednačavanje razine plaća po regijama teško je očekivati bez promjena u strukturi gospodarstava regija prema djelatnostima veće dodane vrijednosti te inovativnijoj i tehnološki naprednijoj proizvodnji, za što je ipak potrebna snažnija investicijska aktivnost i dulji vremenski horizont za povećanje konkurentnosti gospodarstva.