Britanski savez sindikata (TUC) započeo je polemiku o ukidanju jednog radnog dana u tjednu, što znači da bi se po novom radilo četiri dana - za jednaku plaću. Trenutačno, to se čini iznimno nemoguće, ali da radnici i sindikalni predstavnici diljem svijeta razmišljaju o takvoj situaciji, nije tajna.

Pa tako institut Workforce u svom istraživanju pokazuje da bi 45 posto zaposlenih ne samo pristalo na smanjenje jednog radnog dana u tjednu, već bi pristali i na smanjenje plaće za 20 posto ukoliko bi se to ostvarilo. Bez iznenađenja, kad se plaća ne bi dirala, za smanjenje radnog tjedna bilo bi 86 posto zaposlenih.

Ispitanici, njih 41 posto, vjeruju da bi to bilo pošteno jer ionako dnevno gube na putovanje i aktivnosti vezane uz posao prosječno dva sata dnevno, što kroz pet dana znači dodatnih deset sati koji nisu plaćeni, a nisu ni utrošeni kako bi se poboljšala kvaliteta života svakog od zaposlenih pojedinaca.

Ujedno, 40 posto zaposlenih tvrdi da svakog dana troše do sat vremena na administrativne zadatke koji ni po čemu ne doprinose radnom mjestu. Dakle, vrijeme odlazi u vjetar i to znači da ga ipak u prosjeku ima previše pa nema smisla dijeliti radni tjedan na pet dana, posebno ako se sve može obaviti u samo četiri.

Poslodavci ovako nešto još uvijek ne komentiraju, kao ni predstavnici vlasti no s vremenom će morati i takvo stanje objasnila je liderica TUC-a Frances O'Grady.

"U 19. stoljeću sindikati su se izborili za osmosatni radni dan. u 20. stoljeću izborili su se za dva slobodna dana u tjednu i plaćene godišnje odmore. Pa, hajdemo u 21. stoljeću povećati ambicije i izboriti se za četverodnevni radni tjedan, ali i pristojne plaće za sve zaposlene. Vrijeme je da se bogatstvo od novih tehnologija počne dijeliti, a ne dopuštati da oni na vrhu sve zgrabe samo za sebe", kazala je O'Grady.