Hrvatska se može pohvaliti time da je već mjesecima među zemljama EU-a s najvećim padom stope nezaposlenosti. Istražili smo je li rekordan pad nezaposlenosti samo posljedica ubrzanog iseljavanja ili su na sceni prisutni i neki pozitivni pomaci

Prema najnovijim podacima Eurostata, u odnosu na prošlogodišnji lipanj, broj nezaposlenih u Hrvatskoj smanjen je za 36 tisuća. Tako se Hrvatska osmi mjesec zaredom svrstala među zemlje s najvećim padom stope nezaposlenosti u odnosu na isti mjesec prošle godine, odnosno za 1,9 postotnih bodova (na 9,2 posto).

Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) govore da su krajem lipnja na burzi bile registrirane 138.383 nezaposlene osobe. U usporedbi s lipnjem 2017., nezaposlenih je bilo manje za 18,2 posto ili za 30.805 osoba, a u odnosu na lipanj 2016., čak 37 posto ili za 81.108 osoba.I zadnja anketa o radnoj snazi Državnog zavoda za statistiku (DZS) za prvo tromjesečje ove godine potvrđuje slične trendove. U odnosu na prvo tromjesečje 2017., broj nezaposlenih smanjen je za 26,5 posto ili za 67.000 osoba, a u usporedbi s prvim tromjesečjem 2016., za 33,6 posto ili za 94.000 osoba.

Ekonomski analitičar Zdeslav Šantić smatra da nakon ovako naglog pada stope nezaposlenosti više nema puno prostora za daljnje smanjenje broja nezaposlenih.

'Može se očekivati da će ubuduće nezaposlenost sporije padati. Za Hrvatsku je osam do devet posto prirodna stopa nezaposlenosti', ističe Šantić za Tportal.

Kada se govori o rekordnom padu nezaposlenosti, često se može čuti da je on posljedica masovnog iseljavanja stanovništva. Međutim podaci o kretanju broja zaposlenih pokazuju da se na tržištu rada stvari ipak poboljšavaju.

Naime, paralelno s padom nezaposlenosti raste zaposlenost, što ranijih godina nije bio slučaj. Tako je prema podacima DZS-a broj zaposlenih krajem lipnja ove godine dosegnuo 1,43 milijuna, što je za tri posto ili 42.500 osoba više nego u lipnju prošle godine.

Na još povoljnije trendove upućuje anketa o radnoj snazi, prema kojoj je u prvom tromjesečju 2018. radilo 70.000 ljudi više nego u istom razdoblju 2017. godine.

Iz navedenih podataka proizlazi da je u proteklih godinu dana broj zaposlenih povećan čak i više nego što je smanjen broj nezaposlenih. To znači da se zbog povoljnijih uvjeta na tržištu rada (povećan broj radnih mjesta, rast plaća) aktivirao i dio osoba koje su se povukle s tržišta rada.

Šantić ističe da su pozitivni trendovi rezultat rasta gospodarske aktivnosti, ali upozorava na sezonski karakter zapošljavanja. 'Rast zaposlenosti prisutan je duže vrijeme, ali postavlja se pitanje koliko je on sezonskog karaktera jer je većina novih radnih mjesta otvorena u turizmu i građevinarstvu', napominje Šantić.

Prema podacima Eurostata, u Hrvatskoj je stopa zaposlenosti osoba u dobi od 20 do 64 godine 63,6 posto. Unatoč blagom oporavku zaposlenosti, prema spomenutom kriteriju koji pokazuje koliki je udjel zaposlenih u ukupnom radno sposobnom stanovništvu, Hrvatska je na europskom začelju. Naime, na razini EU-a prosječna stopa zaposlenosti iznosi 72,2 posto, a iza nas su samo Italija i Grčka.

U nedovoljnoj iskorištenosti radne snage leži i najveći problem hrvatskog tržišta rada. Naime, Hrvatska ima tek 1,57 milijuna radno aktivnih stanovnika na 4,1 milijun stanovnika. Kada se odbiju umirovljenici i učenici (studenti), proizlazi da je gotovo milijun radno sposobnih ljudi izvan tržišta rada, što znači da ne rade i ne traže posao.

Ovi podaci upućuju na činjenicu da Hrvatska raspolaže velikim rezervama radne snage, osobito u kategoriji stanovnika u dobi od 55 do 64 godine starosti, u kojoj je stopa zaposlenosti tek 40 posto. Niska stopa zaposlenosti upućuje na strukturne probleme hrvatskog tržišta rada koji se manifestiraju u neusklađenosti postojeće radne snage s potrebama tržišta rada. Tako se događa da poslodavci kukaju kako ne mogu naći radnike, a s druge strane imamo ogroman broj nezaposlenih i neaktivnih stanovnika.

Premda se u Hrvatskoj puno govori o uvozu radne snage, čini se da bi više pažnje trebalo posvetiti aktiviranju postojeće radne snage kroz samozapošljavanje, prekvalifikaciju, dokvalifikaciju i druge oblike aktivne politike zapošljavanja.

'To ovisi o mjerama gospodarske politike. Neaktivni stanovnici svakako su resurs koji će Hrvatska morati početi više koristiti', ističe Šantić, dodajući da bi trebalo poraditi na većoj participaciji žena i mlađih umirovljenika te na većoj mobilnosti radne snage.

Međutim, prema njegovu mišljenju, problem se ne može riješiti bez uvoza radne snage. 'Problem je toliko velik da se zbog manjka radne snage već odgađaju neke investicije', upozorava Šantić.

Neusklađenost ponude i potražnje za radnom snagom dugoročno je moguće riješiti jedino temeljitom obrazovnom reformom. 'Trebaju nam druge vještine, a reforma nikako da krene. Kada govorimo o maloj zemlji, ako nemate dovoljno radne snage, jedino rješenje je kvalitetna radna snaga s visokim stupnjem obrazovanja. To može biti jedan od ključnih preduvjeta za dugoročan rast', zaključuje Šantić.