“Sve se može kad se hoće”, kažu Jagoda i Davor Matak iz Krneze. Oni sa sinčićem Jurom i Davorovim roditeljima Gordanom i Dragutinom svjedoče da se i na selu može dobro živjeti.

Dok svi idu u suprotnom pravcu ona se iz grada udala u selo. "Nisam pogriješila", kaže Jagoda Jurica udana Matak. Ona je iz Zadra, gdje je imala agenciju Evita i uhodan posao u prodaji nekretnina, otišla živjeti u Krnezu, selo u zadarskom zaleđu nadomak Ražancu. "U gradu mi ništa nije falilo, ali ovo mi je puno draže. Puno sam zadovoljnija", kaže Jagoda. Zadovoljan je i njezin suprug Davor, koji obrađuje 10 hektara zemlje u Ražanačkom i Krneškom polju.

"Naše polje je bogomdano. Tlo kvalitetno, uz imanje  imamo vodu, potok koji nikad ne presušuje. Iz njega akumulacijom navodnjavamo sve naše njive u Krneškom polju”, govori Davor. A upravo u proizvodnji povrća i voća Mataci imaju višegodišnje iskustvo i tradiciju.  Od 1958. naovamo, Davor je treća generacija, piše Agroklub.

Neprekinuta obiteljska tradicija

Povrće i voće su proizvodili i djed Slave,  baka Zorka, nastavili otac Dragutin zvani Dragan (57)  i majka Gordana (55) , a sada on i njegova obitelj.  Već pripomaže i 5-godišnji sin Jure.  “Poštujemo tradiciju, ali koristimo i modernu tehnologiju u proizvodnji i preradi te  plasmanu naših proizvoda'', govori Davor. Obitelj raspolaže sa svom potrebnom poljoprivrednom mehanizacijom.  Uz svojih 8,5 hektara u najmu imaju još 1,5 ha zemljišta u Ražanačkom polju ispod Matakovog briga koje je zaštićeno od udara bure i posolice. Zemlja pjeskovita.

"Tamo na otvorenome sadimo rajčice, balancane, tikvice, kupusnjače i nešto krumpira”, kaže Davor. Prisjeća se i kako su did i baka sve proizvedeno povrće i voće prodavali na području Gorskog kotara na tržnicama od Delnica do Broda na Kupi uz granicu sa susjednom Slovenijom.

Po recepturi bake Zorke proizvode džem od svježih smokava i šljiva, ajvar, grah salatu...

Kako je proizvodnja na otvorenom riskantna Jagoda i Davor su došli do zaključka da nešto moraju mijenjati, ako žele ići naprijed. Cilj je proizvoditi povrće tijekom cijele godine na što su dodatno ponukani vremenskim neprilikama od 2013. do 2016. kada im je zbog vremenskih nepogoda velikim dijelom proizvodnja uništena. Krumpir im je “pojeo” proljetni mraz ili kako ovdje kažu “slana”. Posolica je spržila pomidore, kukumare i tikvice, a orkanska bura iz korjena isčupala lubenice i dinje.

Do plastenika sredstvima ruralnog razvoja

"Tada smo odlučili aplicirati na mjeru 6.1.1. koja je namijenjena mladim poljoprivrednicima do 40 godina starosti”, podsjećaju Jagoda i Davor. Prethodno su dvije godine sređivali dokumentaciju, imovinsko pravne odnose, promjenu nositelja OPG-a s oca Dragutina na sina Davora, napravili poslovni plan i javili se na natječaj raspisan u prosincu 2015. godine.

"Aplicirali smo za izgradnju plastenika ukupne površine 2.400 metara četvornih”, kaže Davor. Odluku o realiziranoj mjeri dobili su u listopadu 2016. godine, a prvi plastenici su kompletno bili gotovi i prve sadnice posađene već sredinom ožujka sljedeće 2017. godine. Od dobivene prve rate do izgradnje plastenika i realizacije poslovnog plana za što su ukupno dobili 50.000 eura u kunskoj protuvrijednosti prošlo je samo pet mjeseci. Zahvaljujući plastenicima višestruko su povećali proizvodnju. Zasadili 5.000 sadnica rajčice, 600 presadnica paprika u dva turnusa te 1.000 plus 1.300 krastavaca, mahune… Nakon toga cijelu zimu u plasteniku su se redale, blitva, špinat i salata.

“Smanjili smo vanjsku i povećali proizvodnju u plastenicima. Proizvodnja u plastenicima je do 40 posto isplativija, nema rizika jer ne ovisi o vremenskim uvjetima. Od svega toga naša dva domaćinstva sa pet članova solidno živi u ničemu ne oskudijevamo, a i dalje ulažemo”, otkriva Jagoda. Uz proizvodnju u plastenicima u posljednje tri godine su došli na ideju da od 100 posto vlastite sirovine krenu u preradu voća i povrća. Tako po recepturi bake Zorke proizvode džem od svježih smokava i šljiva, ajvar (blagi i ljuti), grah salatu, ukiseljenu ciklu, filet paprike, krastavce, kornišone, pindžur… Sve bez ikakvih konzervansa, aditiva ili umjetnih sladila.

Prodaja na Seljačkoj tržnici i preko interneta

Jagodino iskustvo u trgovini i marketingu dobro je došlo i u prodaji poljoprivrednih proizvoda. "S asortimanom je  najprije valjalo upoznali lokalno stanovništvo iz Zadarske županije”, govori Jagoda.  Tu im je u  pomoć priskočila AGRRA, (Agencija za rurani razvoj Zadarske županije), posebno ravnatelj Vlado Kovačević i inženjer Neven Jurjević. Oni su zajedno s EU osmislili Seljačku tržnicu , koja se nalazi ispred Shoping centra Super Nova u Zadru. Svake subote od 9 do 14 sati 25 OPG-a iz Zadarske županije, gdje i Mataci imaju svoj štand, prodaju svoje proizvode. Dvije godine po osnivanju zainteresirani OPG-i osnovali su Udrugu "Volim domaće" i od AGRRE preuzeli vođenje seljačke tržnice. Imaju svog voditelja Mateja Mikulića, predsjednik je Mladen Jezdičić, a podpredsjednica Jagoda Jurica Matak.

“Kupci na seljačkoj tržnici ponukali su nas da upoznamo i ostale potencijalne kupce putem duštvenih mreža”, govore Jagoda i Davor.  Stvorili su svoju internetsku stranicu OPG Matak - proizvodnja voća i povrća. Imaju, kažu, već cca 1.700 pratitelja i veliki broj stalnih kupaca, a među prvima su počeli i s dostavom na kućni prag.

Svi hoće svježe voće i povrće

“Svaki četvrtak na fejsu objavimo ponudu za proizvode koje ćemo imati u subotu na svom štandu. Kupci pošalju svoje narodžbe u inbox ili putem telefona. Mi narudžbu svježu u petak navečer spakiramo. Oni u subotu dođu po naručeno na naš stand Seljačke tržnice i preuzmu naručeno.. Znači,  tijekom cijelog petka beremo da bi naši kupci sutradan u subotu na svojim stalovima imali svježe voće i povrće”, kaže Jagoda.

Bogatstvo plodova OPG-a Matak

Mataci imaju i zanimljiv marketinški slogan: “Sa naših njiva na vaše stolove uvijek svježe voće i povrće. OPG Matak”. Dobar glas se daleko čuje pa su interes za njihove proizvode pokazali zadarski restorani i hoteli. Opskrbljuju i lanac trgovina Sonik, a viškove, kad ih ima, daju na otkup otkupnim centrima i, češće,  u vlastitu preradu. “Ništa se ne baca sva iskoristimo”, kaže Jagoda uvjerena da njihov posao može ići samo naprijed.

Mjerom 6.2. do izletišta i kuće sa bazenom

Upravo su u tijeku pripreme za apliciranje na mjeru 6.2 - Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima.

“Ukoliko dobijemo sredstva (50.000 EUR-a) planiramo uložiti u izgradnju izletišta u sklopu OPG-a na kojemu bi ponudili sve svoje proizvode i prerađevine. Imamo svoj pršut, sir, domaću janjetinu, piliće... Vino autohtone sorte Plavina iz vlastitog vinograda, ekstra djevičansko maslinovo ulje iz maslinika u kojemu je 185 stabala u punom rodu. Tu su i smokve, šipak, trešnje… U sklopu izletišta bit će kušaonica i mala trgovina sa preradom gdje će se moći kupiti svi naši proizvodi”.

Jagoda otkriva da će nuditi usluge team buildinga, organizirati rođendanske proslave do 50 ljudi, ali računaju i na posjete agencijskih turista. "Nakon izgradnje izletišta u planu je  izgradnja ruralne kuće sa bazenom da i time upotpunimo ponudu našeg OPG-a", dodaje Davor.  Posjetitelji i gosti će moći vidjeti kako živimo, proizvodimo, prerađujemo i pripremamo tradicionalne delicije od svojih proizvoda.

Uz proizvodnju u plastenicima u posljednje tri godine su došli na ideju da od 100 posto vlastite sirovine krenu u preradu voća i povrća. Tako po recepturi bake Zorke proizvode džem od svježih smokava i šljiva, ajvar (blagi i ljuti), grah salatu, ukiseljenu ciklu, filet paprike, krastavce, kornišone, pindžur… Sve bez ikakvih konzervansa, aditiva ili umjetnih sladila.

“Sve se može kad se hoće”, kažu Jagoda i Davor. Oni sa sinčićem Jurom i Davorovim roditeljima Gordanom i Dragutinom svjedoče da se i na selu može dobro živjeti. "Nije selo više kao nekada zaostalo i prometno izolirano. Mi smo u Krnezi 15 minuta udaljeni od grada, more u Ljubču nam je pred nosom,  ispred nas Velebit. Čisti zrak. Život bez stresa. Idealno je za obiteljski život. Za sve koji hoće raditi na raspolaganju su i sredstava iz programa ruralnog razvoja", poručuju članovi uspješne obitelji Matak iz živopisne Krneze u zadarskom zaleđu. Na kraju su nam otkrili i tri uvjeta za siguran uspjeh. Prvi, ne odustati. Drugi, ne odustati i  treći - ne odustati!