Iza Hrvatske su zemlje poput Češke, Poljske, Mađarske i Slovačke koje su već davno svladale brojne tranzicijske tegobe

Ove godine Svjetska banka provela je istraživanje u 178 zemlje, a Hrvatska je u toj skupni zemalja zauzela 97. mjesto.

U odnosu na 2007. godinu učinjen je pomak od 23 mjesta, piše portal seebiz.eu/hr/

Pozitivan pomak učinjen je u osam od deset kriterija koje promatra Svjetska banka. Jedan od najvećih pomaka doživio je kriterij nazvan plaćanje poreza i pomaknuo se u odnosu na 2007. za 12 mjesta.

Hrvatska se u skupini od 28 zemalja iz regije zemalja Istočne Europe i Središnje Azije, po uspješnosti plaćanja poreza nalazi na trećem mjestu odmah iza Latvije i Estonije. Iza nje su zemlje poput Češke, Poljske, Mađarske i Slovačke koje su već davno svladale brojne tranzicijske tegobe.
Da bi izmjerila koliko se uspješno plaćaju porezi, Svjetska banka koristi tri pokazatelja:

1. broj uplata pojedinačnih poreza koje poduzetnik treba napraviti,

2. vrijeme mjereno satima koje je provedeno u pripremi podataka, ispunjavanu poreznih prijava i plaćanju poreza, i

3. udio ukupnih poreza u dobiti poduzeća koje poduzetnik mora platiti državi. Sudeći prema sva tri pokazatelja Hrvatska je bolja u odnosu na prosjek regije, a prema ukupnoj poreznoj stopi čak je i bolja od zemalja OECD-a.

Dok je ukupno porezno opterećenje dobiti u novim članicama u prosjeku 44,5%, u Hrvatskoj je ono za otprilike četvrtinu niže i iznosi 32,5%. Ako je suditi po podacima ovog istraživanja problem hrvatske konkurentnosti nikako ne leži u području ukupnog poreznog opterećenja poduzeća.

Istraživanje naglašava kako su porezne reforme uvijek kontraverzne i povezane s burnim političkim raspravama. Obično se smatra da niže porezne stope donose više glasova na izborima, pa se svi napori usmjeravaju na stope. U stvarnosti to ne mora biti tako jer se porezne reforme mogu odvijati na niz područja.

Analizom 90 reformi koje su u razdoblju nakon 2005. godine poduzete u 65 zemalja, Svjetska banka zaključuje kako su se najuspješnije reforme odnosile na slijedeće mjere: uvođenje elektroničke prijave poreza, objedinjavanje poreza kojima je ista porezna osnovica, pojednostavljenje procedura u poreznoj upravi, te konačno snižavanje poreznih stopa i širenje porezne osnovice.

Zato se državama predlaže da svoje reformske napore usmjere na smanjivanje broja poreza, te na pojednostavljenje i povećanje transparentnosti poreznog sustava kako bi obračun i naplata poreza bili što jednostavniji, a porezna evazija što niža. To bi dakako mogao biti i putokaz budućim poboljšanjima hrvatskog poreznog sustava.