Izbaci li se INA na trenutak iz jednadžbe, negativne konotacije srpanjske trgovine niti uz najbolju volju nije moguće ignorirati

Broj gubitnika na Zagrebačkoj burzi u srpnju je bio gotovo trostruko veći od broja izdanja koja su u promatranom razdoblju namaknula rast cijene, no CROBEX se, pa makar i uz minoran pomak, svejedno uspio domoći pozitivnog teritorija.

Međutim, stvari ipak nisu tako povoljne (a kamoli idilične) kakvima se možda na prvi pogled čine. Jer naizgled pozitivna slika domaćeg tržišta kapitala poprima bitno drugačije obrise kada se izolira utjecaj u ovom trenutku nedvojbeno najpopularnije domaće dionice, koja je tijekom srpnja donijela čak trećinu ukupnog redovnog prometa, te istodobno uvećala tržišnu kapitalizaciju za otprilike 15%. Izbaci li se INA (ZSE:INA-R-A) za trenutak iz jednadžbe, negativne konotacije srpanjske trgovine niti uz najbolju volju nije moguće ignorirati.

Stoga nimalo ne čudi svojevrsna fiksacija investitora, opsjednutih različitim scenarijima u kontekstu bitke za kontrolu najveće domaće naftne kompanije koja zapravo još uvijek nije posve izvjesna (dok god OMV fingira suzdržanost). I time dolazimo do paradoksalne situacije, u kojoj INA, uz doista presudan značaj za domaće tržište kapitala posljednjih tjedana (ili mjeseci), na neki način ograničava stvaranje bilo kakvog zapleta koji bi uključivao i ostala izdanja koja kotiraju na Zagrebačkoj burzi.

Temelj te teze posve je logičan, a odnosi se na evidentan gubitak povjerenje malih ulagača koji je praktički paralizirao tržište, drastično reducirajući prostor za manevar investicijskim fondovima, dok se nemoć potonjih najbolje ogleda u mršavom obujmu trgovine. Iniciravši zamjetan odljev kapitala s burze, koji je posve lako pokrijepiti i egzaktnim brojkama, duboka je korekcija zatvorila začarani krug u kojem naprosto nema mjesta povećanim apetitima investitora, odnosno, bargain huntingu i primjeni buying-on-dips strategije. Drugim riječima, činjenica da su brojne domaće dionice trenutno na „sniženju" sama po sebi gotovo ništa ne znači, pa ni kada je potpomognuta objavom solidnih poslovnih rezultata za prvih šest mjeseci ove godine.

Uz ograničen prostor za manevar, institucionalni investitori su se naprosto odlučili zaigrati na najizgledniju okladu, no zato bi se završetkom te sage aktualan odnos snaga napokon možda mogao promijeniti. Jer u igri je desetak milijardi kuna. Toliko, naime, u ovom trenutku vrijedi 30% vlasničkog udjela koje ganja MOL. A to je u ovom trenutku doista big money, tek nešto manji od ukupnog redovnog prometa Zagrebačke burze u ovoj godini. Naravno, dok toliki kapital stoji zarobljen, nema previše nade da bi se stvari mogle značajnije promijeniti.

Osobito na kraju ovoga tjedna, u kojem sezona objavljivanja poslovnih rezultata praktički prolazi posve neopaženo, baš kao i sporadična realizacija krupnijih transakcija u režiji institucionalnih investitora, dok se tmurna sjena globalnog pesimizma uporno nadvija nad domaće tržište kapitala. I sve to uoči produženog vikenda, u koji bi, ukoliko MOL ipak ne izađe s konkretnom ponudom za preuzimanje, mogli ući s već uobičajenom letargijom.