Za razliku od razvijenih tržišta, gdje čak i u kolovozu, bez obzira na visoke temperature i sezonu godišnjih odmora, uzbuđenja ne manjka, letargija je već tjednima prilično iritantna konstanta domaćeg tržišta kapitala

Ofenziva dolara na deviznom tržištu doista je uskovitlala prašinu na financijskim tržištima širom svijeta, no domaće tržište kapitala i dalje - ne trza.

Premda nešto intenzivniji rast vrijednosti američke valute sam po sebi zapravo i nema dodirnih točaka sa domaćim dionicama, brojne implikacije aktualnog preokreta na globalnoj razini, bilo da je riječ o dionicama, ili još više, robama, koje posljednjih dana trpe snažan pritisak prodavatelja, u nekim bi drugim okolnostima možda ostavile i značajnijeg traga na zbivanja na Zagrebačkoj burzi.

Ovako, uvertira pred početak današnje trgovine svodi se tek na nekoliko ključnih riječi. Među kojima najprije valja istaknuti kronično nisku razinu likvidnosti, koja pak rezultate u kategoriji redovnog prometa uistinu čini smiješnima, te stagnaciju dionica INA-e (ZSE:INA-R-A), čija bi se cijena po svoj prilici trebala kretati oko okruglih 2.900 kuna. Naravno, ukoliko MOL ne odluči baš danas objaviti ponudu za preuzimanje i na taj način barem donekle podići tenzije na tržištu.

Za razliku od razvijenih tržišta, gdje čak i u kolovozu, bez obzira na visoke temperature i sezonu godišnjih odmora, uzbuđenja ne manjka, letargija je već tjednima prilično iritantna konstanta domaćeg tržišta kapitala. Koju je posve lako uočiti već i na temelju izvedbe CROBEX-a, u velikoj mjeri determinirane upravo (minornim) oscilacijama dionica najveće domaće naftne kompanije. I dok se u srpnju to činilo prilično sretnom okolnošću, barem u usporedbi s klizanjem S&P 500 indeksa, situacija se posljednjih dana znatno izmijenila, zbog čega domaće tržište kapitala sada, eto, sve više zaostaje.

U oba je slučaja, uvjetno rečeno, krivac INA, jer uporno drži zarobljenom poveću količinu kapitala, što se doima presudnim u aktualnim okolnostima, obilježenima suzdržanošću malih investitora, koji se i dalje povlače. Ignorirajući sporadičnu aktivnost institucionalnih investitora, dok potonji, koristeći toliko puta demonstriranu visoku averziju spram rizika, gutaju poveće količine (pojedinih) dionica, bez straha od značajnijeg rasta cijena. Tja, valjda će toliko iščekivana ponuda za preuzimanje napokon promijeniti odnos snaga.