New York i London desetljećima su neprikosnoveno na vrhu, ali čak ni najveći ne mogu biti spokojni

Današnja središta na kojima se trguje vrtoglavim mnoštvom financijskih proizvoda uključuju davno afirmirane centre kao što su London, New York i Tokio, ali i sve veći broj novih financijskih čvorišta u Aziji i na Bliskom istoku.

Rani srednji vijek je bio zlatno doba gradova-država. Trgovački cehovi stvorili su mrežu koja je stoljećima dominirala trgovinom duž Baltičkog i Sjevernog mora. Gradovi poput Lübecka, Hamburga i Bergena procvjetali su u tom ranom obliku globalizacije. Današnje vrijeme zlatno je doba nove vrste globaliziranih gradova-država.

Njihovi protagonisti koncentrirani su u londonskom Mayfairu, donjem Manhattanu i hongkonškoj poslovnoj četvrti. Umjesto utovarivanja tona i tona robe na brodove, oni provode svoje dane (i mnoge noći) ispred računala, prebacujući milijarde dolara, funti, eura širom svijeta laganim pritiscima tipki na tastaturi.

Nekad su predviđali da bi tehnološki napredak mogao donijeti kraj razvoja takvih financijskih centara, jer zašto bi financijaši željeli živjeti i raditi u skupoj i užurbanoj urbanoj džungli kad, naoružani širokopojasnim internetom, mobilnim telefonima i Blackberryjima, mogu obavljati svoj posao s bilo kojeg mjesta na svijetu. Međutim, ako je suditi po gužvama u ljetnim mjesecima, urbane džungle još uvijek nude određene prednosti. Tako će se, prije odumiranja, financijski centri najvjerojatnije razmnožiti.

Moderni financijski centri sve više ovise jedni o drugima. Tehnologija, mobilnost kapitala i razlike u sustavu regulacije širom svijeta stvorili su snažnu i dobro povezanu mrežu. Kada jedan grad spava, drugi je u punom pogonu i trgovina se kreće u skladu s kazaljkama na satu.

New York i London desetljećima su neprikosnoveno na vrhu, ali čak ni najveći ne mogu biti spokojni. New York, broj jedan prema većini kriterija (promet, broj transakcija, količina vrijednosnih papira), u posljednje vrijeme priznaje da je suočen sa sve snažnijom konkurencijom. Michel Klein iz Citigroupa navodi dvije ključne promjene koje ohrabruju jačanje novih financijskih centara širom svijeta: preusmjeravanje gospodarskih aktivnosti i poslova prema Kini, Indiji i drugim zemljama u razvoju i rastuću potražnju za prirodnim resursima s Bliskog istoka te iz Rusije i dijelova Latinske Amerike. Zajedno sa smanjivanjem trgovinskih ograničenja u mnogim zemljama u razvoju, troškovi kapitala također dramatično padaju.

Paralelno s ovim promjenama, vlade zemalja u razvoju postaju sve svjesnije koristi od jakog financijskog sektora. Više kapitala i više poslova dobro je za društvenu i ekonomsku stabilnost, tako da zemlje koje su se oslanjale na strani kapital sada potiču osnivanje novih financijskih institucija na domaćem tržištu. Novac koji je dosad uglavnom dolazio iz smjera najvećih svjetskih financijskih centara sada često dolazi putem netradicionalnih tržišta kapitala ili kola izravno između tržišta u razvoju.

Premda se broj financijskih centara ubrzano povećava, još uvijek se samo nekoliko njih može s pravom nazivati globalnim centrima. Većina članova financijske zajednice smatra da jedino New York i London zaslužuju tu titulu. Samo ta dva centra na jednom mjestu pružaju puni spektar financijskih usluga. Zašto drugi centri nisu u mogućnosti ponuditi isto? Prvenstveno zato što nije lako zadovoljiti stroge kriterije koje traže globalne financijske tvrtke: veliki broj obučenih ljudi, brz pristup kapitalu, dobru infrastrukturu i porezno okruženje te nizak stupanj korupcije. Lokacija i upotreba engleskog, jezika globalnih financija, također su važni. Uvažavajući navedene kriterije, London, New York i Hong Kong neprikosnoveno čine top tri svjetska financijska centra.

Ostali centri igraju sve važniju ulogu u pojedinim tržišnim segmentima. Jedni prosperiraju kao financijske metropole velikih nacionalnih tržišta kapitala (Tokio, Sydney) ili kao središta rastućih regija (Singapur, Dubai). Drugi su uspješni u specijalizaciji i pronalaženju posebnih niša. Tako je Chicago, primjerice, izgradio svoju poziciju vodećeg središta izvedenica (derivata) i roba spajanjem dvije nekada rivalske burze - Chicago Mercantile Exchange i Chicago Board of Trade. Nova divovska burza danas posluje pod imenom CBE Grupa i na njoj se trguje svim vrstama izvedenica i roba, od terminskih ugovora na državne obveznice do svinjskih iznutrica.

Huston, najveći grad američke države Teksas, kao sjedište vodećih američkih energetskih tvrtki iznjedrio je klaster trgovaca energijom s pratećom industrijom hadge fondova. Boston, koji pliva u bogatstvu, postao je centar industrije upravljanja imovinom (asset management).

U Europi se razvila raznovrsna grupa financijskih centara. Među velikim središtima, Frankfurt je značajan za bankarstvo i trgovanja izvedenicama putem Eurexa, njemačko-švicarske burze, koja ima znatno niže troškove nego Londonska burza.

Ženeva i Zürich, dva švicarska financijska centra, specijalizirali su se za poslove privatnog bankarstva, upravljanja imovinom i osiguranja. Oko 40 posto banaka koje tamo posluju su strane banke. Glavne prednosti ovih centara su niski porezi, sigurnost i diskrecija. Najveći konkurent Ženevi i Zürichu na globalnom planu je Singapur, koji nudi slične usluge.

Pariz već dugo vremena zaostaje za Londonom zbog pretjerane regulative i visokih poreza. Nova francuska vlada i predsjednik Nicholas Sarkozy svjesni su da vodeći francuski financijski stručnjaci odlaze u London, koji im nudi bolje uvjete za razvoj karijere. Pariz ima i mnoge prednosti u odnosu na druge centre: veliki broj moćnih banaka od BNP Paribas do Credite Agricole, više međunarodnih kompanija nego Frankfurt. Pariz je također vodeće europsko tržište investicijskih fondova.

Lavovski dio prometa dionicama u Aziji odvija se putem burzi u Tokiju, Hong Kongu i Singapuru. U novije vrijeme sve značajniju ulogu imaju burze u Šangaju i Mumbaiju, koje prijete preuzimanjem liderske pozicije u skoroj budućnosti.

Ipak, najbrže rastući svjetski financijski centar je Dubai, koji je niknuo iz ničega u posljednjih nekoliko godina. Vodeće svjetske financijske institucije otvorile su svoje urede u novoj financijskoj četvrti Dubaija, nastojeći ugrabiti svoj dio investicijskog kolača u Zaljevu teškog dva trilijuna dolara.