Iluzorno je očekivati da se smanjivanjem cijene domaće nafte i plina može smanjivati inflacija, smatra Dragičević

Kako će se kretati svjetske cijene nafte i goriva, kakva se Molova ponuda za Inine dionice može očekivati, hoće li na jesen poskupiti plin, kad će Ina početi proizvoditi najkvalitetnija goriva Euro V kvalitete? O tim i drugim aktualnim pitanjima s novinarom Željkom Bukšom za Vjesnik je razgovarao predsjednik Inine Uprave Tomislav Dragičević.

•Ina je prije nekoliko dana treći put uzastopce, i to poprilično, smanjila cijene svojih goriva, a svjetske cijene nafte su s rekordne razine od 147 dolara za barel pale na oko 112 dolara. Kako će se, prema Vašim očekivanjima, kretati dalje?

- Cijene na svjetskom tržištu ovise o ponudi i potražnji. Pitanje je zašto je proteklih mjeseci potražnja bila tako velika i poticala rast cijene te koliko su na to utjecale tržišne spekulacije, ulaganja hedging fondova i geopolitički razlozi. Očito su jedine konstante cijena proizvodnje i opravdana tržišna cijena koja se po OPEC-ovim procjenama kreće oko 80 dolara po barelu. Cijena nafte nikad više neće biti onako niska kao nekad kad se kretala između 10 i 20 dolara po barelu, ali ne vjerujem da će porasti toliko da cijena litre benzina u kraćem roku bude 15 kuna. U Hrvatskoj je problem što mnoge tvrtke unaprijed u svoje cijene ugrade očekivani porast cijena goriva u očekivanju Vladine pomoći. Tako su lani krajem godine svi uračunali očekivani porast cijena plina, pa i goriva, koji se nije dogodio. Štoviše, cijene plina nisu mijenjane već godinama, a neki su već više puta svoja poskupljenja opravdavali njegovim višim cijenama. Zato je najbolje da tržište samo regulira cijene, a država pomoću regulatorne agencije kontrolira i ispravlja uočene nepravilnosti.

•U posljednje vrijeme neki predlažu da se izmjeni postojeća formula za izračun cijena goriva temeljena na cijenama na najbližem mediteranskom tržištu, a guverner HNB-a Željko Rohatinski drži da bi Ina utjecaj visokih cijena uvozne nafte mogla ublažiti vlastitom proizvodnjom?

- Kad netko tako važan predlaže nešto o ovom slučaju, mora biti puno bolje informiran. Kad su predlagali formulu, stručnjaci su imali na umu s kojeg se tržišta Hrvatska najlakše može opskrbljivati, odnosno što je najbolje za Inu s obzirom na njenu konkurenciju. Može se u formulu staviti bilo koje drugo tržište, ali su cijene na njima više nego na mediteranskom, a skuplji bi bio i transport.

Što se tiče guvernerovih izjava, zanima me je li to princip samo za Inu ili i za ostale hrvatske tvrtke koje imaju vlastitu proizvodnju pa njenom nižom cijenom trebaju doprinijeti smanjivanju inflacije. Nama su već danas cijene nekih proizvoda limitirane kao da barel nafte plaćamo svega 60 dolara.

Iluzorno je očekivati da se smanjivanjem cijene domaće nafte i plina može smanjivati inflacija. Mislim da nije pametno pokušavati s petnaestak posto proizvodnje s domaćih, već uglavnom iscrpljenih naftnih polja, subvencionirati gospodarstvo. Ili možda guverner očekuje da hrvatski namještaj samo zato što je izrađen od hrvatskog drveta mora biti jeftiniji, riba ulovljena u Jadranskom moru za hrvatsko tržište također, da flaširane vode proizvedene u Hrvatskoj moraju biti jeftinije ili da sve što se proizvede u Hrvatskoj od šljunka i kamena, samo zato što je od domaće sirovine, mora biti jeftinije. Ne mora, niti treba. Premali smo da bi država mogla utjecati na svjetske tokove i cijena proizvoda mora biti tržišna, kao što i energija mora biti tržišna, a tek tada možete dobiti realnu sliku o nečijoj produktivnosti i profitabilnosti.

Bilo bi bolje da se guverner pobrinuo da se za hrvatsko gospodarstvo stvore uvjeti poslovanja makar približno slični onima koji će vrijediti kad uđemo na europsko tržište, kako bi se naša poduzeća što ranije prilagodila tome, ili da se možda upita zašto je Ina neto devizni uvoznik umjesto izvoznik. Njihovo je da se pobrinu kako spriječiti preveliko jačanje ionako jake kune nakon što se na tržištu u sklopu Molove javne ponude pojave devize u vrijednosti nekoliko milijardi kuna. Jer izvoznici ionako stalno upozoravaju da im prejaka kuna otežava nužno povećanje izvoza.

•Koliko su Inine cijene goriva i plina usklađene s cijenama tih energenata na svjetskom tržištu? Naime, ovih ste dana u sklopu objave rezultata u prvom polugodištu napomenuli da je zadržavanje neprimjene najviših prema formuli mogućih cijena goriva smanjilo Inine prihode za 162 milijuna kuna te da ste u tom razdoblju zbog reguliranih cijena prirodnog plina izgubili 182 milijuna kuna, dakle ukupno 344 milijuna. Može li to usporiti nužna jako velika ulaganja u modernizaciju rafinerija, istraživanje i proizvodnju nafte i plina?

- Očito da ni to nije bilo dovoljno jer po nekima Ina ostvaruje veliki profit, a po drugima, koji Inu uspoređuju sa zapadnim kompanijama čije dionice kotiraju na burzi pa imaju obveze prema svojim dioničarima, premali. Ovisi o tome s koje tko pozicije gleda. Zato poruke da se domaćom naftom mogu ublažiti visoke cijene uvozne sugeriraju da se domaća sirovina treba prodavati ispod svjetske tržišne cijene. A to bi tek napravilo rašomon i crno tržište. Kolike su naše cijene pokazuje i podatak da su Inine postojeće prodajne cijene plina oko 30 posto tržišnih, čime jedva pokrivamo troškove. Zato se pitamo s kojim pravom uz ovako veliku distorziju na tržištu traže još veću, provode skrivene subvencije i to samo onima kojima je taj energent dostupan, narušavaju tržišnu utakmicu, ugrožavaju jednu perspektivnu gospodarsku granu, zaustavljaju razvoj ove djelatnosti u kojoj radi više od 16.000 zaposlenih i čije dionice posjeduje gotovo 60.000 hrvatskih građana. Stoga bi za nas bilo bolje da sutra uđemo u Europu i izbjegnemo »naše specifičnosti«. Bilo bi bolje da svatko brine o svom dijelu poslovanja za koji je kompetentan.

 

•Je li proteklih mjeseci primijećen pad prodaje goriva zbog visokih cijena kao u nekim drugim zemljama?

- Kod nas je to teško analizirati jer su se najviše cijene nafte i goriva poklopile s turističkom sezonom kad se povećava broj vozila na našim cestama. Ali u principu Ina nije zabilježila pad nego je u nekim segmentima čak ostvarila rast od nekoliko posto. Smatram da nekoliko desetaka lipa viša ili niža cijena goriva nije limitirajući faktor.

•U posljednje vrijeme sve su češće spekulacije da bi na jesen mogao poskupiti prirodni plin za kućanstva. Hoće li se to dogoditi?

- Takve spekulacije se u medijima vrte već godinama i onda druge tvrtke očekivane više cijene ugrade u poskupljenja svojih proizvoda i usluga, a plin na kraju ne promijeni cijenu. Očito je višegodišnjim blokiranjem cijena plina narušen cijeli energetski sustav. Danas se, na primjer, nikome ne isplati priključiti na toplinsku mrežu jer je takvo grijanje skuplje od plina, što nije slučaj nigdje na svijetu osim u Hrvatskoj. Zato se nadam da će ove godine konačno doći do promjene dobavne cijene plina, dakle one koju Ini plaćaju distributivne tvrtke. Prema najavama, promjene smo očekivali prošle godine, pa ove godine u srpnju, a što će biti na jesen - vidjet ćemo.

•Koji su glavni razlozi za poskupljenje plina?

- Plin bi trebao poskupiti prije svega zbog znatno povećanih cijena uvoznog plina posljednjih godina (iz Rusije uvozimo 40 posto potrebnog plina), što nisu pratile domaće cijene, pa domaću proizvodnju prodajemo samo za 30 posto tržišne cijene (uz 70 posto popusta), a kako se razvija situacija na svjetskom tržištu, uskoro će to biti samo 25 posto. No, sigurno je da poskupljenje, kad ga Vlada odobri, neće biti tako veliko nego će se domaća cijena s tržišnom usklađivati postupno. No, moram napomenuti da povećanjem dobavne cijene za distributere ne bi u istom postotku trebale porasti i maloprodajne cijene za kućanstva. Naime, plin koji kupuju od Ine samo je jedan od ulaznih troškova distributera, a njihove maloprodajne cijene su već sad otprilike dvostruko veće od cijene koju za plin plaćaju Ini (nešto više od jedne kune za prostorni metar plina). Zato bi trebalo razmisliti i o smanjivanju njihovog udjela u maloprodajnoj cijeni. Ali to je posao Hrvatske energetske regulatorne agencije.

•Do kuda su došli pregovori s Rusima o produžetku ugovora o uvozu plina koji istječe 2010.?

- Držim da ćemo naći zajednički jezik o produženju postojećeg ugovora prema kojem godišnje uvozimo 1,2 milijarde prostornih metara plina. A oni kojima će trebati veće količine mogu na liberaliziranom tržištu i sami uvoziti plin.

•Što će se promijeniti ako Mol postane većinski vlasnik Ine? Što u tom slučaju možemo očekivati za maloprodajnu cijenu derivata?

- Tko god postane većinski vlasnik Ine sigurno će konsolidirati Inu u svojoj bilanci. Za očekivati je da će biti još promjena, ali one ovise o novom vlasniku. Što se cijena tiče, treba podsjetiti da je maksimalnu cijenu naftnih derivata propisala država formulom koja predviđa tržišno određivanje cijena i maksimalnu maržu od 60 lipa po litri.

•Je li i dalje aktualna Vladina ideja o zamjeni Molovih i Ininih dionica?

- Sada svi čekaju završetak procesa Molove javne ponude, a nakon toga će, pretpostavljam, ponovo početi pregovori. Ali o tome odlučuje Vlada.

•Može li širenje ruskog Lukoila u Hrvatskoj ugroziti Inu jer se radi o jednoj od najvećih svjetskih naftnih kompanija?

- Sigurno će pojačati konkurenciju na domaćem tržištu, ali smatram da ne može ugroziti Inu. Naravno, ako država omogući svima da posluju po jednakim tržišnim pravilima.

•Kako napreduje modernizacija Ininih rafinerija i kad će početi proizvodnja najkvalitetnijih goriva Euro V koja EU uvodi od početka 2009.? Hoće li Ina brže modernizirati svoje rafinerije od konkurencije iz okolnih država?

- Sve će biti gotovo u predviđenim rokovima. To znači prva faza do 2009., a druga do 2011. Dio proizvodnih postrojenja u Rafineriji nafte Sisak već će sljedeće godine biti osposobljen za proizvodnju goriva Euro V kvalitete. Što se tiče konkurencije u regiji, za osvajanje tržišta najvažnije je imati kvalitetno gorivo po što povoljnijoj cijeni.

• Gdje će i kad početi gradnja LNG terminala?

- Nova studija je, koliko je poznato, došla do gotovo istih zaključaka kao i istraživanja rađena prije 15-20 godina, ali stručnjaci i Vladino povjerenstvo trebaju odrediti najbolju lokaciju. No, treba voditi brigu da se do dovršenja našeg ne izgradi više konkurentskih terminala. Osim toga, u posljednje vrijeme se spominju brojni novi dobavni pravci za plin uz LNG terminal: spoj s mađarskim sustavom, South Stream, Jadransko-jonski plinovod, proširenje plinovoda preko Slovenije, ali je pitanje kome će, kad se doda i domaća proizvodnja, trebati toliki plin.

•Što očekujete od nove energetske strategije koja će biti predstavljena na jesen?

- Teško je komentirati prijedlog strategije koji nismo vidjeli i u čijoj izradi nisu sudjelovali Inini stručnjaci.

•Do kada će dizelska goriva biti skuplja od benzina i zašto?

- Zbog velike potražnje na tržištu (70 posto europskog tržišta troši dizelska goriva) i nedovoljnih rafinerijskih kapaciteta za proizvodnju dizelskih goriva. Zato je i u Ini 2002. bila velika borba oko toga treba li za modernizirane rafinerije uzeti Shellovu tehnologiju koja proizvodi više benzina ili Chevronovu koja daje više dizela. Srećom, uspjeli smo se izboriti za ovu drugu, što se sad pokazalo kao dobra odluka.

•Planira li Ina prodaju biogoriva?

- Ne jer se i u svijetu dosta promijenio stav o biogorivima pa se u Europi očekuju novi propisi koji će zabraniti proizvodnju energije iz hrane da bi se spriječio daljnji rast njene cijene. Osim toga, biodizel nije za okoliš bitno povoljniji od eurodizela jer ako se gleda cijeli proizvodni lanac imaju slične emisije.

•Kad će nafta dobiti pravu tržišno isplativu alternativu čime bi se spriječio rast njezine cijene? Unatoč velikim ulaganjima u hibridne i automotore na struju ili vodik, zasad joj koliko-toliko konkurira jedino plin.

- Japanci su u tome otišli najdalje jer su razvili najviše motora na alternativna goriva, dok Europa i Amerika u tome kasne. No, uvijek je pitanje kakvu poreznu politiku ima neka država - potiče li smanjenjem poreza nabavu automobila koji manje zagađuju okoliš ili dodatnim porezima destimulira korištenje vozila lošijih za okoliš. I dalje se više primjenjuje to drugo rješenje iako mislim da bi ono prvo bilo bolje premda je to suprotno logici poslovanja naftnih kompanija. Zato Europa posljednjih godina povećava ulaganja u racionalizaciju potrošnje energije.