Primjerice, CROBEX je u odnosu na početak godine zabilježio pad vrijednosti od 64%, INA (ZSE:INA-R-A) je trenutno u minusu od gotovo 55%, a HT u promatranom razdoblju bilježi pad cijene od 42%

Ima tome već dugo vremena otkako je svjetlo dana ugledala analiza kojom je u prvi plan gurnut nepovoljan odnos ponude i potražnje što krasi najlikvidniju domaću dionicu, te ujedno u značajnoj mjeri ograničava potencijal rasta cijene.

Naravno, ovo potonje može potpuno zaboraviti, jer rast i uopće, bilo kakav pozitivan predznak, sad već i na dnevnoj razini, gotovo pa je postao isključivo misaona imenica za domaće tržište kapitala. No ono što je pritom zanimljivo, taj iznimno nepovoljan odnos ponude i potražnje poprilično je zavarao promatrače koji su ignorirali strukturu istaknutih naloga za prodaju.

Riječ je, naravno, o dionicama HT-a (ZSE:HT-R-A), koje je svojedobno krasila iznimno visoka količina dionica istaknutih na prodaju (u odnosu na relativno slabašnu kupnju), što se dugo vremena percipiralo kao izniman rizik od kojeg bi bilo najbolje držati se podalje.

A opet, sve to, kao i činjenica da su izvanredna dividenda, ili pak masivan otkup vlastitih dionica, o čemu su kuloari dosta dugo brujali, izostali, u konačnici nije bilo dovoljno da isprovocira krah cijene. Barem kada se stvari stave u kontekst (prosječne) izvedbe domaćih dionica. Primjerice, CROBEX je u odnosu na početak godine zabilježio pad vrijednosti od 64%, INA (ZSE:INA-R-A) je trenutno u minusu od gotovo 55%, a HT u promatranom razdoblju bilježi pad cijene od 42%.

U usporedbi s pravom kalvarijom velikog broja domaćih izdanja, potonja brojka, priznat ćete, doima se kako-tako podnošljivom i ne daje naslutiti snažan pritisak investitora s prodajne strane. Da uopće i ne spominjemo kako je u odnosu na kraj rujna tržišna kapitalizacija HT-a smanjena za petinu, dok je INA, nimalo slučajno, 'pukla' kao mjehurić od sapunice, nakon što se u nepuna dva mjeseca njena tržišna vrijednosti doslovno - prepolovila.

Istodobno, postoji cijeli niz likvidnih izdanja koja karakterizira znatno prihvatljiviji odnos istaknutih naloga za kupnju i prodaju, a koje su također, u usporedbi s dionicama HT-a, na neki način podbacile, odražavajući strah investitora, bilo da je riječ o cikličkoj naravi poslovanja dotičnih kompanija, ili pak izvorima prihoda koji bi u uvjetima suženog prostora za manevar fiskalne politike mogli uskoro presušiti.

Sugerirajući kako tržište, koliko god se najčešće doima neselektivnim, ipak pravi određenu razliku od dionice do dionice, te honorira defenzivan status HT-a u ekonomskoj aktivnosti zemlje, ali i zadovoljavajuću politiku dividendi, odnosno, izdašnu količinu gotovine u bilanci.