prosječna kamatna stopa na Tržištu novca jučer se spustila sve do 5,4%, dajući težinu ohrabrujućim najavama iz Hrvatske središnje banke čiji su predstavnici sugerirali skori kraj muka poslovnih banaka s likvidnošću

Redovan promet Zagrebačke burze zasigurno nije baš najprikladniji kriterij procjene aktivnosti ulagača, no tek nešto više od 14 milijuna kuna ipak sasvim dovoljno govori na temu jučerašnjih zbivanja na domaćem tržištu kapitala.

Tako slabašan rezultat nismo vidjeli u (najmanje) posljednje dvije godine, i bez obzira na neusporedivo niže vrijednosti indeksa i cijene dionica, uistinu ga je teško opravdati. U međuvremenu je i provala pesimizma na svjetskim financijskim tržištima jenjala, no to svejedno nije bilo dovoljno da isprovocira nešto aktivniju ulogu kupaca.

A ono što pritom vjerojatno izaziva najviše čuđenja kod promatrača je nesklad koji odaje anemična izvedba domaćih dionica s jedne, te nastavak negativnog trenda kamatnih stopa na međubankovnom tržištu s druge strane. Naime, prosječna kamatna stopa na Tržištu novca jučer se spustila sve do 5,4%, dajući težinu ohrabrujućim najavama iz Hrvatske središnje banke čiji su predstavnici sugerirali skori kraj muka poslovnih banaka s likvidnošću. I doista, kroničan nesrazmjer između ponude i potražnje na tržištu novca polako se izravnava (barem u posljednjih nekoliko dana), uvelike olakšavajući poziciju domaćih banaka, ali i smanjujući atraktivnost stopa prinosa na tržištu novca.

A to bi, prema nekakvoj logici, trebalo ponovo skrenuti pozornost investitora ka tržištu kapitala. Jer niže kamatne stope signal su znatno blažih problema s likvidnošću, koji su se u velikoj mjeri manifestirali i na tržištu kapitala, i to ne samo u Hrvatskoj, već i širom svijeta, od Wall Streeta nadalje. Istodobno, niži kamatnjaci trebali bi djelovati poticajno na institucionalne investitore koji su zaklon od kontinuirane rasprodaje domaćih dionica potražili upravo na tržištu novca, osiguravajući plasmanima uz vrlo izdašnu kamatnu stopu sasvim solidan prinos.

No sve navedeno jučer je izostalo, a na trenutke čak ni i dramatične oscilacije cijena velikog broja dionica nisu privukle iole značajniji kapital na burzu. Zbog čega se opet vraćamo na probleme povjerenja investitora i visoke averzije spram rizika, ključnih determinantni izvedbe dionica domaćih izdanja čije valuacije, u kombinaciji s neizvjesnim perspektivama korporativnog sektora, očito još uvijek ne djeluju odveć atraktivno.