Točan broj naših ljudi na brodovima za krstarenja teško je utvrditi zato što, kako nam je rekao inspektor Međunarodnog sindikata transportnih radnika (ITF) kapetan Predrag Brazzoduro, jer većina tih ljudi plovi kao bijelo osoblje, odnosno na putovnicu, a ne na pomorsku knjižicu

Kružna putovanja smatraju se najunosnijim dijelom turističke industrije, a trenutačno na svijetu ima četiristotinjak velikih kruzera od kojih neki odjednom mogu primiti i više od 4000 putnika. Ti ploveći turistički gradovi prevezu godišnje i više od 15 milijuna gostiju te pritom ostvare prihod veći od 20 milijardi dolara. Industrija kruzinga zapošljava više od 150.000 ljudi, a prema nekim procjenama među njima je i oko 10.000 Hrvata, piše Vjesnik

Točan broj naših ljudi na brodovima za krstarenja teško je utvrditi zato što, kako nam je rekao inspektor Međunarodnog sindikata transportnih radnika (ITF) kapetan Predrag Brazzoduro, jer većina tih ljudi plovi kao bijelo osoblje, odnosno na putovnicu, a ne na pomorsku knjižicu.

To bijelo osoblje najčešće prema ugovoru tjedno zarađuje od 70 do 100 dolara, a ostatak zarade čine napojnice. Jednostavno, ti ljudi su svojevrsni moderni robovi koji dnevno rade i do 15 sati, a žive u skučenim kabinama duboko u utrobi brodova koji imaju više od petnaest paluba. Oko 60 posto te radne snage dolazi iz siromašnih zemalja, počevši od istočne Europe do Filipina, Indonezije ili Pakistana.

Što su ljudi siromašniji, to rade za manje novca, a Brazzoduro napominje kako si oni uglavnom sami plaćaju zrakoplovne karte do mjesta ukrcaja na brod na kojem si potom moraju najčešće sami kupiti radnu odjeću, naravno, s logom broda. Nakon što prvi kontakt za ukrcaj za brod ostvare posredstvom neke od agencija, poslije se obično sami brinu za novi ugovor, nastojeći da ne dođu na neku »galiju«, odnosno na brod na kojem se crnči preko mjere za malo novca, u neljudskim uvjetima.

Na kruzerima plovi znatan broj hrvatskih časnika, a njihove plaće, za razliku od bijelog osoblja, čak su više nego na trgovačkoj floti, a kreću se od 3000 do 20.000 dolara. Ti ploveći hoteli podliježu strogim ekološkim normama kako ne bi zagađivali more te svaki kruzer ima na sebi doslovno malu tvornicu za zbrinjavanje otpada i pročišćavanje otpadnih voda.

Gradnja velikih kruzera dužine tristotinjak metara s petnaestak paluba, kapaciteta oko 4000 putnika, košta oko 800 milijuna dolara, a na njima je sve tako napravljeno da goste navodi na trošenje. Pri tome je veoma važan čimbenik ljubaznost i uslužnost osoblja koje stalno mora imati smiješak, makar sintetički. S obzirom na to da osoblje ne živi od fiksne plaće nego od napojnice, jasno je da se svi klanjaju gostima koji su uvijek u pravu.

Hrvatska među prvima imala kruzere
Zanimljivo je podsjetiti da je Hrvatska prije četrdesetak godina bila među prvim zemljama na Sredozemlju koja je imala brodove za kružna putovanja - stru, Dalmaciju i Adrianu, koji su u sastavu Jadrolinijine flote krstarili po Sredozemlju i Karibima. U to vrijeme bila je stvar prestiža ploviti na tim bijelim ljepoticama. Međutim, početkom devedesetih godina prošlog stoljeća »Jadrolinija cruising« je ugašena, jer je netko procijenio da je taj posao neisplativ. Brodovi su prodani, ali Istra i Adriana i danas donose profit svojim vlasnicima, a na Adriani je sve do danas ostala hrvatska posada.

Stroge kontrole
Elektroničar iz Rijeke Milorad Gruban već godinama plovi na najvećim svjetskim brodovima za krstarenja te napominje da jedan kruzer kapaciteta 3000 ljudi na dan proizvede od 40 do 100 tona »sive vode« (voda iz kupaonica, kuhinja i praonica), te 14 tona »crne otpadne vode« (fekalija), što se potom tehnološki obradi, a u sedam dana krstarenja na brodu proizvedu i 18 tona krutog otpada. Gruban dodaje da prilikom plovidbe svaki član posade mora vrlo savjesno izvršavati svoje radne obveze, jer tamo gdje tisuću članova posade, koju čini čak pedesetak različitih nacionalnosti, mora se znati tko što i u kojem trenutku radi. Ne daj Bože da s kruzera u moru završi samo jedna limenka od pića ili opušak, a kamoli što veće, jer to onda povlači veliku novčanu kaznu. Ima putnika koji vrebaju posadu, i to videokamerama, ne bi li zabilježili da je nešto bačeno u more, što im onda može donijeti nagradu ako takav materijal daju inspekcijama zaduženim za zaštitu mora i okoliša.

Na 16 paluba 5400 putnika
Trenutačno najveći brod za krstarenja na svijetu je »Freedom of the Sea«, dugačak 360 metara, koji prima 5400 putnika na svojih 16 paluba, a na osmoj ima čak park nalik newyorškom Central Parku. Gradnja tog plovećeg turističkoga grada koštala je više od milijardu dolara. Na nešto manjem brodu »Queen Mary II«, dugačkom 345 metara, osamnaestodnevno krstarenje u dvokrevetnoj kabini košta nešto malo više od 2000 dolara, što i nije za mnoge skupo s obzirom na doživljaj, ali zato goste u utrobi tog luksuznog transatlantika čeka niz sadržaja koji će im bezbolno isprazniti džepove.