Procjenjuje se da je i iz Hrvatske izneseno mnogo više novca od onoga što kaže statistika

U proteklih 15 godina Hrvati su u porezne oaze diljem svijeta uložili više od 400 milijuna eura. Podaci su to koje je Hrvatska narodna banka objavila u svojoj statistici o stranim ulaganjima. Prema tim podacima, iz Hrvatske je u zemlje i područja koja možemo smatrati poreznim oazama od 1993. do kraja ožujka ove godine otišlo 413 milijuna eura.

Glavnina tog novca završila je u Švicarskoj, više od 122 milijuna eura, no 'u igri' su hrvatskim ulagačima bile i 'klasične' off shore zone, posebno karipski i pacifički otoci, poput Britanskih djevičanskih otoka i Bahama.

Ove podatke, međutim, treba uzeti s oprezom. Naime, jedna od prednosti poslovanja u poreznim oazama je i mogućnost skrivanja identiteta vlasnika, zbog čega se off shore zone često i povezuju s nelegalnim aktivnostima, poput utaje poreza i pranja novca.

To je i razlog zašto nitko sa sigurnošću ne može reći koliki iznosi novca svake godine prolaze preko poreznih oaza.

Procjenjuje se da je i iz Hrvatske izneseno mnogo više novca od onoga što kaže statistika.

'Nemoguće je reći koliko je točno novca iz Hrvatske izneseno, jer se poslovanje u njima temelji na diskreciji. Česti su slučajevi da građani otvore tvrtku u, primjerice, Austriji i njoj prebacuju novac, što se ne vodi kao ulaganje u poreznu oazu. Ista ta tvrtka potom novac prebacuje na račun tvrtke otvorene u nekoj poreznoj oazi', primjećuje Ivan Lovrinović, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu.

I neovisni ekonomist Ante Babić kaže da je iz Hrvatske u off shore zone u proteklih 15-ak godina vjerojatno izneseno nekoliko milijardi eura. Ipak, dio tog novca u Hrvatsku se i vratio kroz privatizaciju.

'Bilo je slučajeva da su Hrvati osnivali tvrtke u Luksemburgu ili Lihtenštajnu, a da su potom te tvrtke kupovale ovdašnja poduzeća', kaže Babić.

Brojna financijska središta diljem svijeta svoj uspon mogu zahvaliti stjecanju statusa poreznih oaza. To se posebno odnosi na male otočne države u Karibima i na Pacifiku, kao i na britanske, nizozemske i američke prekomorske posjede, koji su se s niskim porezima i zaštitom podataka, te s papirologijom svedenom na minimum, preobrazili u prave 'financijske meke'. Danas se tvrtka u off shore zonama može osnovati i preko interneta.

'Zašto, recimo, na Braču i mi ne bismo stvorili uvjete poslovanja kakvi postoje na Kanalskim otocima i tako privukli strani kapital?!', pita se Babić. Po njegovu mišljenju, off shore zone ne bi trebalo ukidati, već i njihovo poslovanje staviti pod veću pasku međunarodne zajednice. 'Poreznih oaza ima više vrsta. Ako bi se zabranjivale off shore zone, kapital bi pronašao druge kanale', zaključuje Babić.