Političke pritiske za kreditiranje s raznih strana ne negira, no tvrdi da kredite nije odobravao zahvaljujući nečijem traženju

Josip Protega, bivši predsjednik Uprave Hrvatske poštanske banke, u razgovoru za Business.hr kazao je kako je bivši premijer Sanader tražio kredit za splitski SMS, a predsjednik Mesić za KIO Orahovicu

Političke pritiske za kreditiranje s raznih strana ne negira, no tvrdi da kredite nije odobravao zahvaljujući nečijem traženju.

Na pitanje je li Sanader tražio kredit za splitski SMS, Protega je rekao: 'SMS smo kreditirali puno prije afere u Podravki, u vrijeme kad je to bila perspektivna tvrtka s kojom su svi željeli raditi. Kredit smo dali 2006., a zvao je i Sanader pitati hoće li se pomoći SMS-u. Ne vidim tu problem, jer smo je i sami htjeli kreditirati. Kasnije su došli problemi, dio kredita nije vraćen, ali smo osigurani.'

Predsjednik Mesić se zanimao, može li HPB pomoći najvećem domaćem proizvođaču keramičkih pločica KIO Orahovici, 'pa smo i mi uskočili,' kazao je Protega.

Josip Protega opovrgnuo je da je s drugim članom Uprave Ivanom Sladonjom podijelio milijun eura nagrade za rezultate. Tvrdi da je taj iznos dijelilo stotinjak zaposlenika za rezultat u 2007. godini: zaradilo se oko 160 milijuna kuna, a dioničari su odobrili nagrade. Navodi kako on, uprava i niži menadžment nikad nisu imali bolje uvjete od onih osoba koje su naslijedili ili onoga što su drugi bankari dobivali na poslu.

Bivši predsjednik Uprave HPB-a, objasnio je razloge svog dolaska u banku, koju je jesenas napustio: 'Vlada je odlučila pronaći kvalitetan menadžment, kako bi se pokazalo da Hrvati znaju učiniti i nešto drugo, a ne samo prodavati obiteljsko srebro. Da je ta banka išta vrijedila, sumnjam da bi upravo nas izabrali za taj pothvat. Vjerujte da nije bilo baš previše luđaka u Hrvatskoj koji bi se prihvatili tog zadatka'.

Na optužbe za loše vođenje banke i dijeljenje rizičnih zajmova Josip Protega, odgovorio je da je u njegovu mandatu udvostručen tržišni udjel i utrostručena bilanca banke, i to sve unatoč tome što je država konstantno propuštala prilike za dokapitalizaciju, zbog čega su morali ulaziti u sve rizičnije zajmove.