Od 1. kolovoza na snagu je stupio novi Zakon o turističkom zemljištu, odnosno građevinskom zemljištu koje nije bilo procijenjeno u postupku pretvorbe i privatizacije, a koje će se dati u koncesiju

Turizam se smatra našom najuspješnijom gospodarskom granom, no vodeće turističke tvrtke upozoravaju da hrvatski turizam, preopterećen brojnim davanjima, teško opstaje u svjetskoj tržišnoj utakmici.

Od 1. kolovoza na snagu je stupio novi Zakon o turističkom zemljištu, odnosno građevinskom zemljištu koje nije bilo procijenjeno u postupku pretvorbe i privatizacije, a koje će se dati u koncesiju. S jedne strane, upravo neriješeno pitanje vlasništva onemogućavalo je turističkim tvrtkama dobivanje lokacijskih i građevinskih dozvola što je kočilo veće investiranje turističkog sektora, no s druge strane izvjesno je da će nove koncesijske naknade još dodatno opteretiti budžete.

'Pitanje visine koncesijske naknade za zemljište koje će se dati u koncesiju privatnom sektoru u ovom je trenutku, naročito u kontekstu konkurentnosti hrvatskog turizma, od životne važnosti, kaže Veljko Ostojić, istaknuti turistički stručnjak i predsjednik Uprave porečke Riviere.

Ostojić tvrdi da u ovom trenutku hotelski sektor uglavnom razmišlja o preživljavanju, koje se u realnosti svodi na bojanje zidova i u većini slučajeva manje adaptacije postojećih objekata. 'Koliko god se javnosti prezentirao napredak u investicijama, ne smijemo prešutjeti ni zaboraviti činjenicu da je preko 80 posto hotelskih kapaciteta u Hrvatskoj izgrađeno prije 1980. Hrvatskom turizmu trebaju novi kapaciteti, a investitori idu tamo gdje je destinacija konkurentna', poručuje Ostojić.

Turistički djelatnici se stoga nadaju da će zakonodavac prilikom pisanja uredbi, kao i pratećih akata Zakona o turističkom zemljištu, imati više razumijevanja za poziciju turističkog sektora, odnosno da će se tzv. 'održivom koncesijskom naknadom' omogućiti turizmu ne samo opstanak, već i konstantan razvoj kako bi postao još jača okosnica nacionalnog gospodarstva. Naime, kako veli Ostojić, primjenom Programa gospodarskog oporavka postoje naznake neznatnog rasterećenja, ali to je još uvijek na razini simbolike.

'Navest ću u primjer spomeničke rente čiji je raspon plaćanja Zakonom o spomeničkoj renti smanjen s tri do 10 kuna po četvornom metru na jednu do sedam kuna. Kako se u Gradu Poreču, gdje Riviera ima svoje sjedište, spomenička renta plaća po zonama, i to za prvu zonu pet, a drugu zonu tri kune po kvadratu, naknada je ostala nepromijenjena, a time opterećenje poduzeća isto kao i prije. Predlagali smo da se izmjenom Zakona stvori obveza primatelja uplaćene naknade da, ukoliko postoji potreba te ako je pravovremeno najavljena adaptacija ili slično ulaganje u objekt za koji se spomenička renta plaća, dio uplaćenog novca vrati obvezniku kroz sudjelovanje u investiciji. No nažalost, to nije prošlo', navodi slikovit primjer predsjednik Uprave Riviere.

Rovinjska Maistra, pak, vodi pravnu bitku s Općinom Vrsar. Spor oko plaćanja naknade za 30-ak hektara turističkog zemljišta nastao je prije 2001. te je dosegao vrijednost od 50-ak milijuna kuna. Općina Vrsar bila je jedna od rijetkih koja je pokušala naplatiti naknadu za korištenje svog zemljišta, a kako je Maistra kupila tadašnju vrsarsku turističku tvrtku Anitu, spor je nastavljen s Maistrom. Po općinskoj računici, Maistra bi godišnje trebala platiti Vrsaru za korištenje zemljišta na kojem ima kampove oko milijun eura, odnosno tri eura po četvornom metru.

U Maistri smatraju iznos neprihvatljivim, a kako je spor proljetos kulminirao, bilo je upitno otvaranje vrsarskih kampova uoči uskrsnih blagdana. Maistra se također zalaže za naknadu koja će omogućit održiv razvoj tvrtke, očekujući da će država odrediti znatno nižu naknadu od ove koju je postavila Općina Vrsar. U vrsarskoj općinskoj kasi prvi put izostala je i uplata komunalne naknade, oko 800.000 kuna, koju u Maistri također smatraju previsokom te se tvrtka žalila Županiji, a postupak je u tijeku.

'Pitanje poreznih i neporeznih nameta u posljednje je vrijeme dosta eksploatirano, no unatoč tome, činjenica da su oni izrazito visoki i dalje ostaje. Riviera Poreč je, primjerice, prošle godine na ukupni prihod od 456 milijuna kuna platila 132,9 milijuna kuna raznih davanja na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Od toga je 6,7 milijuna kuna plaćeno samo za razne vodne naknade, kao što su naknada za uređenje voda, naknada za zaštitu vode, slivna naknada, a to su samo naknade, bez računa za potrošenu vodu', ukazuje na brojne teškoće s kojima se turistički sektor suočava šef porečke Riviere Veljko Ostojić.