Zašto hrvatski informatičari, inovatori, programski inžinjeri i ostali stručnjaci izvrsno kotiraju u inozemstvu, ali ne i u domovini?

Dvojba otići ili ostati sve ih muči. Hrvatske kompanije kao da ne znaju što bi s njima, ali zato ih mame one američke: mogućnost napredovanja ondje je vrlo velika i donosi milijunsku zaradu.

Dok hrvatski poslodavci iz IT - ICT sektora traže da se uskladi program obrazovanja informatičara s potrebama kompanija u kojem bi tijekom idućih pet godina trebali zaposliti šest tisuća stručnjaka za IT raznih profila, dotad hrvatski vrhunski informatičari, osvajači zlatnih medalja na svjetskim olimpijadama znanja, pronalaze poslove u inozemstvu. Oni odlaze u inozemstvo i prije nego što steknu fakultetsku diplomu.

Ovoga su se ljeta zagrebački dečki 19-godišnji Goran Žužić, 21-godišnji Igor Čanadi, 22-godišnji Tomislav Novak i 19-godišnjaci Filip Pavetić i Bruno Rahle, studenti Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, čim su položili ispite u ljetnom roku, zaputili na posao u Silicijsku dolinu, oazu znanstvenika i genijalaca u SAD-u. Iako su ti mladići osvojili brojne medalje na svjetskim informatičkim natjecanjima, nijedna hrvatska tvrtka nije pokazala interes za njih. Ali Facebook jest.

Kada su odlazili na privremeni, tromjesečni posao u Americi, Žužić i njegovi kolege našalili su se da će nakon povratka američkom plaćom moći kupiti manji otok. U Americi je trenutačno najbolje biti softverski inženjer, početnička je plaća više od 80.000 dolara na godinu, mogućnost napredovanja veoma je velika i donosi milijunsku zaradu te brojne pogodnosti.

Hrvatski zlatni olimpijci Amerikancima su, piše Lider, zanimljivi i korisni iako su tek na početku studija, a njihove su plaće navodno identične onima američkih softverskih inženjera početnika. Mladi su zagrebački informatičari osim dobre plaće u Americi imali besplatnu prehranu te razne druge pogodnosti koje bi si teško mogli priuštiti u Hrvatskoj.

Iako zasad ne žele govoriti o američkoj informatičkoj poslovnoj pustolovini, zacijelo će neki od njih čim dobiju diplomu na FER-u, gdje se obrazuju veoma kvalitetni i u svijetu cijenjeni stručnjaci, bolju budućnost pronaći u nekoj od država bogatog Zapada. Nije im primarni cilj zaraditi, to se samo po sebi podrazumijeva na zapadnoeuropskom tržištu, nego napredovati, razvijati se u uvjetima znatno boljim nego što su u Hrvatskoj.

Nedavno je Hrvatsku napustio i jedan od najboljih svjetskih sastavljača softverskih zadataka 24-godišnji Luka Kalinovčić. Čim je diplomirao na FER-u, dobio je posao u Googleu u Zürichu u Švicarskoj. Vrata Googlea Luki Kalinovčiću otvorili su njegovi uspjesi na svjetskim informatičkim natjecanjima na kojima hrvatski učenici i studenti redovito osvajaju zlatne, srebrne i brončane medalje.

Hrvatski informatičari po osvojenim medaljama peti su na svijetu iza SAD-a, Japana, Kine, Rusije i Njemačke. Luka Kalinovčić isprva je pobjeđivao na državnim natjecanjima u informatici da bi na svjetskim natjecanjima i informatičkoj olimpijadi osvojio dva zlata i dva srebra.

Prije dvije godine na ACM-ICPC IBM 'Battle of the Brains', svjetskom studentskom natjecanju u Kanadi, s kolegama Igorom Čanadijem i Lovrom Pužarom, osvojio je srebrnu medalju. Potom je tri puta sudjelovao na natjecanju 'Google Code Jam' i između tisuću kandidata s njih 25 ušao u finale. Zbog toga su ga i pozvali iz Googlea na testiranje za posao.

Luka Kalinovčić radi kao programski inženjer u Googleu, a da je ostao u Hrvatskoj, najvjerojatnije bi se zaposlio u jednoj od dvije male tvrtke koje su mu ponudile posao. Toliko o tome koliko stručnjaci za kadrove, ili kako se to suvremenije naziva 'ljudske resurse', imaju spoznaju o kvalitetnim stručnjacima za kojima velike kompanije u Hrvatskoj navodno vape.

Hoće li trenutačno najveći hrvatski informatički talent Goran Žužić, osvajač dviju zlatnih i triju srebrnih medalja na olimpijadama znanja, kojemu je mentor bio baš Luka Kalinovčić, za koju godinu biti još jedan cijenjeni svjetski informatičar školovan u Zagrebu, tek ćemo vidjeti. No ne treba se previše nadati da će svoje znanje uložiti u dobrobit hrvatske informatike. Žužića su još kao učenika V. zagrebačke gimnazije uočili predstavnici velikih svjetskih kompanija na TopCoderu, najprestižnijem svjetskom informatičkom natjecanju.

Zašto hrvatski informatičari izvrsno kotiraju u inozemstvu, ali ne i u domovini? Jedan od rijetkih bivših olimpijaca informatičara koji je ostao u Hrvatskoj Matio Živić, inovator na području ICT tehnologije, tvrdi da mnoge hrvatske tvrtke i ne znaju da im takvi stručnjaci trebaju i što bi mogli napraviti za kompaniju.