Kreatori nemaju za koga raditi, a industrija nudi robu koju nitko ne želi kupiti

Što muči hrvatske kreatore? To što proizvode malo, što su im cijene visoke (posebno u usporedbi sa svjetskim “gutačima” modnih trendova poput Zare ili H&M-a) i što su im troškovi toliki da si malo tko može priuštiti luksuz trgovine u kojoj će kupcima ponuditi to što rade, piše dalje.com

Što muči domaću tekstilnu industriju na umoru?

Ostavimo li po strani sve malverzacije i lopovluke koji su im se dogodili pri privatizaciji, čak i recesiju koja je ozbiljno načela mogućnost kupaca da sebi priušte novi odjevni predmet, ostaje – najčešće – otužna modna slika promašenosti preostala iz nekih prošlih vremena.

Drugim riječima: kreatori nemaju za koga raditi, a industrija nudi robu koju nitko ne želi kupiti.

Kupci po običaju izvlače kraći kraj, digli su ruke od ponude domaće mode i (sa svojim zadnjim parama) završili u već spomenutoj Zari ili H&M-u u Mariboru, tako da njihov šoping ne pridonosi čak ni nekoj hrvatskoj plaći u džepu hrvatskog prodavača. No napokon je došlo vrijeme da se takva otužna slika, i to u turističkoj zemlji koja bi strancima mogla ponuditi i dobar šoping – promijeni.

Na Dove Fashion.hr-u vidjeli smo prve kolekcije u kojima su spojeni hrvatski kreatori i hrvatska tekstilna industrije. Ono što je počelo kao logična ideja Fashoin.hr industrija prometnulo se u ono najbolje (čast izuzecima poput Branke Donassy i njezine autorske kolekcije) što smo u tri dana vidjeli na modnoj pisti Zagrebačkog velesajma.

I sada nam treba dodatne pameti, ali i društvenog angažmana za zamah projekta koji bi u konačnici mogao imati i dalekosežne posljedice. Kreatori i industrija dokazali su da su sjajni kad rade zajedničkim snagama. Ivica Klarić i Zoran Mrvoš za Rio su napravili mušku i žensku kolekciju koja mora privući mlade kupce, a koja ima dovoljno tzv. temeljnih komada da se u njoj pronađu i kupci s mnogo dubljim džepovima.

Igor Galaš prvi je put radio strojno pletivo, i za pulsku Arenu napravio takvu kolekciju da bi bilo baš glupo ne imati neku od tih pletenih haljinica ili kaputa (možda samo kapuljaču) u svojoj garderobi. Podjednako dobri bili su i Robert Sever s torbama Hera, a oduševili su i Juraj Zigman s veselom odjećom za klince i Ana Maria Ricov s cipelicama – oboje su radili za Bambi.

I sada kad znamo da možemo ne smijemo promašiti u sljedećim koracima: proizvodnja, marketing, prodaja. Svi moraju znati da imamo odličnu (i više ne tako skupu) hrvatsku modu, a energija, trud i novac moraju se uložiti u to da upravo ta domaća moda bude u svim turističkim gradovima, da je takvom promoviramo i u svijetu. I to za sve one koji će je kupovati u nas, naručivati preko weba, ali i kupovati u trgovinama nekih svojih trgovačih centara, ne nužno samo u (primjerice) Kijevu, već i u Londonu.

Dakle Fashion.hr i Vinko Filipić već su obavili lavovski dio posla, ali sada ova velika modna priča polako klizi iz njihovih ruku. Treba joj Hrvatska gospodarska komora da obavi svoj dio posla, ali i svi “morski” gradonačelnici koji mogu pomoći da se u njihovim gradovima otvore centri hrvatske mode. Cro-moda mora iskakati iz paštete... Treba nam ulaganja. Teške riječi, posebno u godini recesije, u zemlji u kojoj ni oni koji rade nužno ne dobivaju plaću, ali samo tako ovo što smo vidjeli na modnoj pisti postat će zaokružena i moćna priča. Priča koja donosi novac, posao, nova radna mjesta i brendove po kojima nas mogu prepoznavati.

Juraj Zigman i Ana Maria Ricov autori su jesenske kolekcije za Bambi. Oboje kreatora doslovno je slijedilo svoj autorski rukopis radeći za djecu i konačan je rezultat odjeća i obuća koju će voljeti i klinci i njihove mame. Najvažnija, baš kao i u kolekcijama za odrasle, bit će cijena ponuđenih komada, ali kako se na djeci obično najteže štedi, ovom je modnom iskoraku najlakše predvidjeti veliki bum na domaćem tržištu.

Upravo s ovim kolekcijama Bambi bi trebao biti na čelu onih koji će udruženu domaću modnu pamet i kreacije s mogućnostima tekstilne industrije plasirati izvan naših granica. Za početak imaju dječju modu koja se i te kako izdvaja iz onog što se obično sreće u prodavaonicama za djecu. To i jest najvažnije jer tako se stvaraju brendovi koji imaju potencijal i budućnost.