U igre oko HUP-a bio je uključen i guverner HNB-a Željko Rohatinski

Izbor prvog čovjeka Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) otkrio je kako unutar hrvatskih poslodavaca očigledno postoji borba dviju dominantnih struja, a kako otkriva dvotjednik Objektiv, napeta borba u HUP-u pretvorila se u one koji su viđeni prilikom izbora Hrvatskoga nogometnog saveza kada su kandidati svojim bizarnostima, proceduralnim nadmudrivanjima i vrijeđanjima danima šokirali javnost.

Objektiv podsjeća da je Ivan Ergović, vlasnik Nexe grupe na iznenađenje mnogih, izabran tek iz trećeg pokušaja. Toga su dana izbori ponavljani tri puta. U prvome je pokušaju njegov protukandidat Filip Filipec, prvi čovjek građevinskog poduzeća Tehnika, čak osvojio dva glasa više, ali je taj izbor poništen zbog proceduralnih pogrešaka.

Ergović je odnio konačnu i tijesnu pobjedu u trećem glasovanju dobivši 18 glasova naspram Filipecovih 17. Bilo je to iznenađenje za sve budući da se očekivala pobjeda Filipeca jer se za njega tvrdi da uživa potporu Ivice Todorića, vlasnika koncerna Agrokor i jednog od inicijatora pokretanja HUP-a davne 1993. godine.

U igre oko HUP-a bio je uključen i guverner HNB-a Željko Rohatinski koji je 8. ožujka, dakle, samo dva tjedna nakon izbora u HUP-u, bankama oslobodio dodatnih 6,3 milijarde kuna. I ne bi bilo ništa čudno u tom potezu, jer je Rohatinski slične stvari radio i prije, da sam nije priznao kako se prilikom otpuštanja velikog novca savjetovao s vodećim bankarima i poslodavcima.

Tada i počinje igrokaz Todorića s konferencijom za novinare u Westinu kada se slijedom događaja konferencija prebacila u Vladu, uz isključenje HUP-a, odnosno samog Ergovića. Naime iz te situacije Todorić je ispao kao pobjednik, a sadašnji čelnik HUP-a je izbačen iz igre jer je uostalom i sam kritizirao Vladu "da ništa ne radi osim što sastanči".

No, ono što je puno bitnije, zaključuje se u Objektivu, je da prava bitka unutar HUP-a tek započinje i to oko dvije dominante skupine. Jedna je okupljena oko Ergovića i čini izvozničku i proizvodnu struju kojoj je u mnogo manjoj mjeri potrebna Vladina podrška i poslovi s državom, dok drugu čine trgovci i financijeri koji ponajviše ovise o poslovima s državom i stoga su više oslonjeni na domaće tržište pa im je mnogo važnije zadržati utjecaj na Vladine odluke.

"Očito da je u samom HUP-u došlo do kritične mase koja je dovoljno snažna da se suprotstavi samom Todoriću i poduzećima okupljenima oko njega kao što je Emil Tedeschi, vlasnik Atlantic grupe, koji je usprkos tome što je pobrao divljenje dijela javnosti akvizicijom slovenske Droge Kolinske, ipak previše ovisan o Todorićevu trgovačkom lancu Konzum u kojemu plasira svoju robu", navodi se u Objektivu dodajući da su glavni akteri duboko zašli u prostor politike i da se u artikuliranju svojih stavova koriste upravo metodama koje su svojstvene političkoj pozornici.

"Osim toga, mnogi od njih, poput Bože Prke ili Ivice Mudrinića, današnje menadžerske pozicije mogu zahvaliti ponajviše politici i svojim prethodnim položajima u državnoj strukturi pa nije niti čudna ta simbioza koja do danas nije prekinuta", zaključuje se na kraju teksta u Objektivu.