Možda nismo svi sisali vesla, ali smo svi sisali mlijeko. Unatoč tome, nedavna najava da bi mlijeko u Hrvatskoj moglo poskupjeti na 9 kuna, ukoliko se obistini, neće biti ništa drugo do sisanje vesala.

Naime, kako drukčije objasniti da je litra svakodnevne potrepštine tolikih kućanstava u najbogatijoj ekonomiji Europe, Njemačkoj, već sada praktički duplo jeftinija nego kod nas. Evo otužne analize kako je vani ipak daleko bolje nego kod nas.

Dok se otvaraju boce šampanjaca na Markovom trgu slaveći fiksni datum ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, mnoge 1. srpanj 2013. vjerovatno više podsjeća na Noć vještica. Hrvatske mljekare, među inima. Dovoljno je baciti letimičan pogled na mliječnu situaciju u Europskoj uniji i zaključiti kako, premda su i vani mljekari u nezavidnom položaju, ipak su subvencionirani na način na koji im ne možemo konkurirati. Mogli bismo toj činjenici pribrojiti i briselski program izvoznih subvencija, uveden 2005., no on će najvjerovatnije biti ukinut, jer EU smatra kako su cijene mlijeka dovoljno visoke te prizvođačima ne treba više takav oblik tržišne zaštite.

A koja je to 'visoka cijena' mlijeka u EU? Pa, recimo, 3.7 kuna za litru, koliko minimalno stoji u Njemačkoj. Većina proizvođača čije se mlijeko prodaje po njemačkim supermarketima rangira cijene punomasnog mlijeka od 50 do 90 centi. Situacija je jednako bajkovita i u Nizozemskoj, gdje će vam litra mlijeka otuđiti negdje između 70 do 90 centi (5.2 do 6.7 kuna). U Španjolskoj slična priča - prosječno košta 80 centi. Da ne spominjemo Poljsku - 60 centi.

Devet kuna po litri je ravno cijena koju ćete platiti u pariškom dućanu. U gradu gdje je prosječna plaća nešto veća od 2000 eura, a početnici startaju sa cca 1400. Sasvim normalno da građani Hrvatske s mjesečnim prosjekom manjim od 800 eura plaćaju istu cijenu po litri. Stvar je to nacionalnog ponosa, i zašto bi bahati Francuzi na kraju krajeva bili bolji od nas?

Mlijeko u Hrvatskoj danas stoji kao u Švedskoj ili Austriji i ukoliko mu cijena skoči na najavljenih devet kuna, biti ćemo u klasi mliječno najskupljih zemalja Europske unije, prije nego što smo uopće primili člansku iskaznicu. Devet kuna se plaća u Francuskoj, Italiji i Irskoj. Više od toga praktički ne postoji, osim ako se niste namjerili na organsko mlijeko iz posebnog uzgoja sa 17 certifikata.

Mlijeka u Europi ima na bacanje. Ili, nešto stručnije rečeno, na izvoz. Konkurirati tako moćno strukturiranoj industriji neće biti moguće bez pozamašnih subvencija. Evo pitoreskne statistike iz 2008. i 2009. za Uniju. Web stranica farmsubsidy.org nabrojala je za 2008.-u 1040 mljekara unutar EU-a koji su primili preko milijun eura državne stimulacije. U 2009. bilo ih je još više - 1212, a u zbroju su prmili skoro 5 milijardi eura. Najviše mliječnih milijunaša bilo je u Njemačkoj.

Da je adekvatna državna stimulacija prijeko potrebna ukoliko ne želimo danas sutra biti zatrpani europskim mliječnim viškom, eklatantno govori podatak da je britanskim farmerima ove godine isplaćeno 2.2 kune po litri. Kod nas je 3 kune otprilike uvjet za poslovni opstanak. Europski otkupni prosjek je oko 2.46 kune za litru.

Poanta je, restrukturiranje agrikulturnog sektora ne može ići preko leđa potrošača, s obzirom da već sada imamo europske cijene u trgovinama, a dvostruko niže plaće od EU prosjeka. Mada, kako pokazuje francuska studija iz ožujka proške godine, cijena proizvodnje mlijeka sve je samo ne odražena u njegovoj cijeni na policama. Do 2002. bile su uravnotežene, no odonda do 2007 pratimo nagli pad cijena otkupa, koja se nije nimalo reflektirala na džepove kupaca. Francuski graf pokazuje da je u 2010. zabilježen najveći procijep između otkupne i potrošačke cijene, najveći otkad postoji mjerenje, tj. od 1992.

Vrijeme je da netko počne lijepiti plakate 'Kupujmo hrvatsko' po čekaonicama za dobrovoljno davanje krvi.