Do odustanka Grada Zadra od hotela “Beograd” navodno je došlo u drugoj polovini 90-ih godina, kad je došlo do upisa u zemljišne knjige

Je li moguće da je nekadašnji hotel “Beograd” nezakonito ušao u imovinu “Hotela Zadar”, a ta tvrtka godinama na izdavanju poslovnih prostora zarađuje oko sto tisuća eura godišnje? Da je to moguće, potvrđuju nekadašnji zaposlenici ove tvrtke, oni stariji koji znaju da je nekadašnje gradsko hotelsko poduzeće plaćalo zakupninu Općini Zadar i za taj prostor, piše slobodnadalmacija.hr

Taj veliki objekt ima zanimljivu povijest – izgradili su ga Talijani za vrijeme njihove vlasti u Zadru između dva svjetska rata. Tada se zvao hotel “Roma”, nakon Drugog svjetskog rata kratko se zvao hotel “Moskva”, a zatim hotel “Beograd” baš za tu namjenu, pa onda kao poslovni prostor.

Godinama je bio u sastavu poduzeća “Jadera”, koje se u vrijeme tzv. ourizacije podijelio na OOUR “Hoteli”, OOUR “Central” i OOUR “Punta Skala”. “Punta Skala” otišla je svojim putem, u “Centralu” su bili uglavnom ugostiteljski objekti i poslije su preuzeli ime “Jadera”, kojoj je sada vlasnik Zvonko Nižić, a “Hotele Zadar”, u sastavu kojih su uz aktivan hotel “Kolovare” bili i “Hotel Zagreb” i tzv. poslovna zgrada “Lanterna”, odnosno bivši “Beograd”, kupio je Milan Miletić.

Zanimljivo je u cijeloj priči to što je u doba pretvorbe početkom 90-ih ono za što nije bilo dokaza da je u vlasništvu, ili je kao nacionalizirana imovina vjerojatno imala bivše vlasnike, bilo navedeno samo po knjigovodstvenoj vrijednosti iz 1989. godine i u statusu “rezervacije“. U Fondu za privatizaciju u takvom su statusu bili ne samo hotel “Zagreb” (zbog kojega su u vlasničkoj strukturi do smanjenja temeljnog kapitala bili i članovi obitelji Borelli), nego i hotel “Beograd” (zbog čega je država ostala vlasnik sada obezvrijeđenih desetak posto dionica). No, u vrijeme dolaska Miletića ta rezervacija nestaje i “Lanterna“ se upisuje u vlasništvo “Hotela Zadar”.

U gradskoj upravi tvrde da Grad Zadar nikad nije raspolagao prostorom bivšeg hotela “Beograd”, nego da jedino raspolaže prostorom restorana “Kornat” i terase “Beograda” te ih daje u zakup. No, problem je u ranijem razdoblju, dok nije postojao Grad Zadar, nego Općina Zadar, o predratnom vremenu i početku 90-ih godina. Uprava “Hotela Zadar” o ovome se ne želi očitovati, a jedini mjerodavan je podatak u elaboratu o pretvorbi koju je 1992. godine izradio Ante Mandarić i koji se, osim u “Hotelima Zadar” i Fondu za privatizaciju, nalazi i u Institutu za turizam.

Prema saznanjima SD, do odustanka Grada Zadra od hotela “Beograd” došlo je u drugoj polovini 90-ih godina, kad je došlo do upisa u zemljišne knjige. A otad je “Lanterna“ više puta davana u zalog, opterećivana bankarskim kreditima od Nove banke do Raiffeisen banke. Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela iz razdoblja pretvorbe i privatizacije na snazi je već skoro godinu, no javnosti nije poznato je li itko barem osumnjičen za nešto što je tim zakonom određeno. Samo se Sanaderu sudi za ratno profiterstvo, a sve drugo je ostalo po strani.

Prema dosadašnjem iskustvu, teško da će išta od svega biti, jer Državno odvjetništvo nije pokretalo stvari ni na temelju nalaza Državne revizije, a kamoli će za neku makinaciju u tvrtki koja nije obuhvaćena nalazom revizije. Revizija je, inače, provela analizu pretvorbe u slučajevima kad je to tražio netko zakonom ovlašten (od dioničara, članova uprave, sindikata do državnih tijela). U Hrvatskoj je provedena revizija za tvrtke u vrijednosti od 24 milijarde njemačkih maraka (a ukupna je vrijednost tvrtki koje su prošle pretvorbu bila 28 milijardi maraka).

U Zadru su reviziju prošle mnoge velike tvrtke, od “Tankerske plovidbe” do “Tvornice duhana”, a “Hoteli Zadar” – nisu. Nitko to nije tražio pa su tragovi zameteni. Da tu nije baš sve čisto, ipak je očito iz činjenice da je Uprava “Hotela Zadar” išla u ponovno vrednovanje svojih objekata – revalorizirana je vrijednost “Kolovara”, pa čak i hotela “Zagreb”, no “Lanterne” nije. Uz već poznatu priču o neobičnom smanjenju pa povećanju temeljnoga kapitala, istiskivanju malih dioničara i drugim zanimljivim poslovima sadašnjeg većinskog vlasnika Milana Miletića, mogla bi se konačno raspresti i priča o ulasku hotela “Beograd” u vlasništvo “Hotela Zadar” − ako bi se uistinu htio provoditi zakon o nezastarijevanju pretvorbenoga kriminala.

SD/eZd