I u prometnu infrastrukturu, te u vlakove i trajekte uložen je velik novac, ali mnoge su se stvari pokazale manjkavima ili potpuno nepotrebnima

Iz džepova hrvatskih poreznih obveznika tijekom proteklih 15-ak godina “izbijeno” je najmanje 600 milijuna eura, odnosno više od 4,5 milijardi kuna za nabavu nepotrebnih, neiskorištenih ili manjkavih sredstava, opreme i objekata u vojnom i prometnom sektoru, piše slobodnadalmacija.hr

Premda su kupnje problematičnih nagibnih vlakova i trajekata ili ulaganja u spornu infrastrukturu poput “Vukelićeva mosta” građanima znatno poznatije od afera na polju obrane, iz kratke analize sasvim je razvidno kako je upravo za promašene vojne “ciljeve” potrošeno oko 3,7 milijardi kuna. Upravo kupnja nenaoružanih finskih oklopnih vozila “Patria AMV 8X8” spada među najkotroverznije odluke hrvatskog vojnog vrha, to više što će Ministarstvo obrane (MORH) u ovoj godini morati izdvojiti 750 milijuna kuna na zadnju ratu isplate oklopnjaka, tako da još dugo neće biti novca za njihovo naoružavanje. 

U sklopu aranžmana s “Patrijom”, Finci su Hrvatima “uvalili” i dvije rashodovane topovnjače klase “Helsinki” koje su u Finskoj bile predviđene za rezanje, a dugoročnim planom razvoja Oružanih snaga RH nabava rabljenih brodova nije ni bila predviđena. Finci su za rezanje planirali potrošiti 2 milijuna eura po brodu, ali su ih 2008. prodali HRM-u i zaradili 8 milijuna eura. HRM nema sreće ni s malim minolovcem LM-51 “Korčula”. Brod dužine 26 metara gradio se od 1993. do 2006. godine, čime je oborio sve negativne rekorde u domaćoj brodogradnji. Da stvar bude još poraznija, minolovac nikad nije kompletiran opremom za detekciju i uništavanje mina, a i ugrađeni uređaji, poput zastarjelog američkog sustava “Klein 2000”, potrebno je hitno remontirati. Tako je brod koji je gotovo slijep pred podvodnim minama plaćen 70 milijuna kuna.

Svih pet HRZ-ovih školskih aviona Zlin 242L duže je vremena prizemljeno. Zrakoplovi su nabavljeni 2007. pod velom tajne i plaćeni 10 milijuna kuna. Ne lete, jer MORH nije nabavio rezervne dijelove, a češki je proizvođač “Moravan-Aeroplanes” u bankrotu. Među krupnije promašaje svakako spada i nabava pet američkih radara “Peregrine”. Tehnički nikada razvijene radare MORH je kupio 1999. godine za 150 milijuna dolara. Kao što je poznato, radari funkcioniraju s velikim problemima u otkrivanju i praćenju ciljeva na moru. Kao i kod finskih topovnjača, nije bilo studije opravdanosti nabave. MORH je za potrebe ratnih operacija Bljesak i Oluja kupio 11 ruskih oklopljenih helikoptera Mi-24 Hind, koji su plaćeni 40 milijuna dolara.

Umjesto na remontu, 1998. su proglašeni otpadom i danas leže u šumarku u sklopu vojnog dijela zagrebačke zračne luke. Da su helikopteri remontirani, mogli su danas služiti kao pomoć u akcijama traganja i spašavanja na moru i kopnu. Još 1994. hrvatske su vojne vlasti kupile veći dio mobilnog ruskog strateškog protuzračnog sustava S-300 PMU koji istodobno može gađati 24 cilja. Plaćen je 200 milijuna dolara, ali nikada nije upotpunjen glavnim dijelovima poput radara za pretraživanje ili ciljničkim radarom.

I u prometnu infrastrukturu, te u vlakove i trajekte uložen je velik novac, ali mnoge su se stvari pokazale manjkavima ili potpuno nepotrebnima, što je ostavilo mnoštvo prostora za spekulacije o provizijama koje su za njihovu kupnju ili odluku o izgradnji primili političari i čelnici državnih tvrtki. Nedavno iskliznuće nagibnog vlaka na pruzi između Knina i Gračaca dokazalo je sve nedostatke mastodonta kakve su Hrvatske željeznice, ali su zbog toga od osam kupljenih u prometu ostala samo dva “nagibnjaka”.Naime, četiri su na različitim popravcima, a dva su zbog nesreća u Kosovu kod Knina 2006. godine i u Rudinama 2009. praktički otpisana. Budući da su u njihovu kupnju od njemačkog proizvođača “Bombardiera” uložena 34 milijuna eura, s namjerom da se trajanje putovanja između Splita i Zagreba skrati na manje od pet sati, naravno usporedno s remontom Ličke pruge, danas je jasno da je to bila najveće promašeno ulaganje u povijesti HŽ-a. Vlakovi su kupljeni izravnom pogodbom, a zapravo je bila riječ o osam vlakova čije su preuzimanje otkazale njemačke državne željeznice, pa su nakon jednogodišnjeg stajanja na “lageru” isporučeni HŽ-u.

Koncern “Bombardier” isporučio je njemačkim željeznicama 192 nagibna vlaka “Regio Swinger” po pojedinačnoj cijeni od 2,7 milijuna eura, a HŽ je iste vlakove platio po 4,25 milijuna eura, što su opravdavali “jamstvenim razlikama”. Uvjet za kupnju izravnom pogodbom bila je obveza njemačkog proizvođača da od hrvatskih tvrtki otkupi robe u vrijednosti 17 milijuna eura, a do sada su otkupljeni samo 2 milijuna kuna vrijedni baterijski sanduci iz zagrebačkoga “Gredelja”. U HŽ-u je zabilježen još jedan “biser”, a to je kupnja signalnog sustava za remontiranu Ličku prugu, vrijednog oko 55 milijuna kuna. Dio opreme je ugrađen, ali ostatak, plaćen 40-ak milijuna eura, nalazi se u - skladištu.

Promašenih ulaganja bilo je i u pomorskom prometu, jer kako bi se drugačije moglo objasniti odluku tadašnjeg Nadzornog odbora i Uprave “Jadrolinije” da 2008. u Grčkoj kupi trajekt “Korčula” po cijeni od 17,2 milijuna eura. Brod se tijekom nepune četiri godine plovidbe na Jadranu pokazao potpuno neprikladnim za zahtjevnu liniju iz Splita prema Veloj Luci i Lastovu. “Loš glas” prati i još jednoga “grka” u državnoj floti - trajekt “Tin Ujević” - koji je 2003. godine kupljen za 7,5 milijuna eura, a već tijekom prve plovidbe prema našim lukama pokazivao je loša maritimna svojstva. Njegove manjkavosti pokazale su se i prilikom havarije u splitskoj luci kada je u more isteklo gorivo.

SD/eZd