Sa smokvom je lako, ona raste iz kamena, kažu mnogi. Potpuno pogrešno. Za uzgoj jedne od najzdravijih tropskih voćki potrebno je puno više od tla i sunca.

O tome je bilo riječi na predavanju u Gradskoj knjižnici Zadar, u sklopu Festivala smokve koji se već petu godinu održava u Zadru.

O aktualnostima i problematici u uzgoju smokve govorili su dipl. ing. agr. Gordana Dragun i Željko Prgomet.

Smokva je vrsta južnog voća koja se razvila u oko tisuću sorti. I dok se europska proizvodnja smokve kreće oko 208 tisuća tona godišnje (rezultati iz 1986. godine), u Hrvatskoj se godišnje proizvede do 4500 tona.

U posljednjih desetak godina smokva zauzima sve veći značaj i na zadarskom području. Uzgaja se u plantažnim nasadima, te slovi za ''energetsku bombu'' od velikog gospodarskog značaja, čemu pridonosi činjenica da je velike hranjive i vitaminsko-mineralne vrijednosti. Mogućnosti korištenja osim u prehrani pronašla je i u farmaciji i medicini.

Zanimljiv je podatak o tome kako samo za pripremne poslove u uzgoju smokve troškovi rastu i do 50 tisuća kuna po hektaru.

Danas se na zadarskom području smokva uzgaja na oko 30 hektara, i to na plantažama u Poljicima, Radašinovcima, Posedarju, Polači, Zemuniku, itd.

Kako naglašava Gordana Dragun, smokva podnosi niske temperature, otporna je i na visoke temperature do 38 stupnjeva, ali suša je ipak učinila svoje. O tome je govorio Željko Prgomet, osvrnuvši se na Istru koja je ovo ljeto imala redukcije vode što je itekako utjecalo na poljoprivrednike.

Dragun je također istaknula kako je važno osvojiti i zadržati tržište visokom kvalitetom, udruživanjem proizvođača, te korištenjem europskih fondova.

Primjer modernog pristupa uzgoju smokve je OPG Babac-Damjanić.

Njihova ''Šinjorina smokva'' ekološki je brend koji je prepoznat i izvan Hrvatske. Posredstvom IPARD programa, mjera 302, izgradili su mali pogon za preradu voća i povrća te planiraju suradnju s drugim proizvođačima sa zadarskog područja.