Međunarodna novinarska istraživačka akcija 'Offshore Leaks' tek je na početku. Otkriće da tisuće političara, biznismena i javnih djelatnika koristi offshore tvrtke, uzdrmalo je mnoge zemlje, ali tek treba utvrditi tko je od njih oprao novac. Samo po sebi osnivanje offshore tvrtke nije krivično djelo, odnosno ne znači da je svatko tko ima takvu firmu lopov.

Upozorava na to i naš cijenjeni porezni stručnjak Hrvoje Zgombić.

'Općenito govoreći, objava takvih podatka je pozitivna. Međutim, ova objava ugrozit će privatnost brojnih osoba koje u poreznim oazama drže novac zbog sigurnosti ili ulaganja, a u svojim zemljama platile su porez', ističe on.

Offshore poslovanje najjednostavnije se može definirati kao poslovanje izvan matične zemlje. Takve tvrtke osnivaju se najčešće u zemljama poreznim oazama.

Najstariji porezni rajevi su Švicarska, Linhenštajn i Panama, zemlje koje su s takvom praksom počele još u 20-im godinama prošlog stoljeća.

Većinom je riječ o malim otočnim državama (na primjer Dominika, St.Kitts i Nevis, Bahami, Maršalski otoci itd) od kojih su neke pod izravnom kontrolom imućnih stranaca koji su za sebe uredili zakonodavstvo da im jamči anonimnost, privatnost i zaštitu imovine ako rade preko offshore tvrtki.

Na primjer, u Panami je dan-danas na snazi zakon iz davne 1932. napisan po želji bogataša iz SAD-a.

U pravilu, porezne oaze imaju nulte ili vrlo niske porezne stope, birokracija gotovo da ne postoji - tvrtku ili račun moguće je otvoriti u nekoliko minuta za mal novac i jamči se tajnost financijskih podataka.

Takve zemlje žive od stalnog priljeva svježeg novca, što druge države opet ljuti jer zbog manjih poreznih prihoda nemaju sredstava za javne potrebe. Prema procjenama EU poreznih stručnjaka, državne blagajne europskih zemalja godišnje zbog poreznih oaza izgube bilijune eura.

Razumljivo je onda zašto raste pritisak na 'porezne rajeve', što će, prema predviđanjima nekih analitičara, dovesti na kraju do njihova nestanka. Međutim, dok su tu i dalje će ih mnogi koristiti za offshore poslovanje.

Prema nekim procjenama, čak 40 posto svjetske robne razmjene ide putem offshore-financijskih centara, a čak 65 posto svjetskih čvrstih valuta pohranjeno je u offshore-bankama.

Hrvatska poduzeća mogu poslovati s offshore-kompanijama, a offshore-kompanije mogu poslovati u Hrvatskoj putem podružnica registriranih kod nas.

Spektar poslovnih aktivnosti je širok: držanje investicijskih portfelja (dionice i udjeli, ostali vrijednosni papiri, novac), međunarodna trgovina (akumuliranje profita u offshore-kompaniji), poslovanje nekretninama (ponajprije radi izbjegavanja i reduciranja poreza na kapitalne dobitke), posjed i komercijalna uporaba intelektualnog vlasništva (patenti, licencije, zaštitni znakovi, autorska prava i ostala prava intelektualnog vlasništva), posredovanje u pružanju visokostručnih i specijaliziranih usluga (financijske, informatičke, inženjerske, u zabavnoj i filmskoj industriji), registracija transportnih sredstava (ponajprije brodova i jahti, radi minimiziranja taksi i potpunog oslobađanja od poreza na prihode ostvarene brodskim prijevozom i čarterom) i dr.

Ukratko, offshore nužno ne znači da se radi o kriminalu i utaji poreza. 'Transferiranje novca na koji je plaćen pripadajući nacionalni porez u porezne oaze u potpunosti je legalan poslovni potez', naglašava porezni stručnjak Hrvoje Zgombić.