Izvještajima s briselske tribine Think Tank Dialogue, na kojoj su uz J. M. Barrosa i Hermana Van Rompuya sudjelovali i direktori vodećih analitičkih instituta Breugela, IFRI-a i Friends of Europe, ponovo se razbuktala debata o tome da li je vrijeme za zaokret od politike štednje. Prema reakcijama iz Berlina nije, ali možda je napukla jedinstvena fronta koju je diktirala Njemačka.

Unaprijed postavljena tema odnosila se na Europu na raskršću i pred izborom - prema federalizmu ili prema fragmentaciji. Moment sile federalizma gradi se na bankovnoj, fiskalnoj i političkoj integraciji. Istodobno, dok elite konstruiraju federaciju, među građanima se javljaju veliki otpori zbližavanju. Različitih su političkih boja, ali zajedničkog nazivnika antieuropeizma. Taj razbuđeni sentiment uglavnom politički artikuliraju populističke stranke. S jedne strane, vlade zemalja članica, kako bi realizirale nacionalne interese stupaju u jače integracije, na drugoj strani to se sudara s antieuropeizmom i populističkim strankama koje iskorištavaju trenutak, a sve se odvija u teškoj ekonomskoj krizi koja razjeda socijalno tkivo Europe pa sve to dovodi do velikog rizika fragmentizacije. 

Glavni govornik bio je J. M. Barroso. On je rekao da su mjere štednje “bazično i bitno bile dobre”, ali da su dosegnule svoje granice i da se sada može ponovo pregovarati o ritmu njihove realizacije. Da bi mjere bile uspješne, moraju imati i političku podršku, dakle vlada zemalja i podršku građana. Unija bi trebala “kombinirati”, rekao je, “neophodne korekcije u javnim financijama”, zajedno s mjerama rasta. “Ne možemo birati - rast ili mjere”, nego moramo naći “pravu mjeru”. Spomenuo je i podjelu na sjever i jug, na jezgru i perfieriju eurozone.

Dok je Barroso to iznosio u Bruxellesu, u New Yorku je povjerenik za ekonomiju Rehn rekao da “EK čuje apele da se prekine s politikom stezanja remena”. Također, od Komisijinih diplomata čuje se da će se svoj fokus pomaknuti prema snižavanju inflacijske stope i poticanju izgleda za makar skroman rast u zoni eura. Čuje se da bi ECB mogao dodatno sniziti svoju ključnu kamatu. Usto, očekuje se da će EK Španjolskoj, Portugalu i Grčkoj dodatno produljiti rok za sređivanje obveza.

Stekao se dojam da se EK pomalo iznenadila golemim odjekom Barrosovih izjava, ali i preplašila negativnih reakcija iz Njemačke. Ministar vanjskih poslova Westerwelle „ne razumije“ to što “predsjednik EK želi nanovo zadužiti”. Šef CDU-a u EP-u Herbert Reul rekao je da “predsjednik EK-a dovodi euro u pitanje”. Sljedeći dan, ured predsjednika Komisije dao je transkript njegova govora sa tribine.

Barroso je dio o „granicama štednje“ kontekstualizirao. Za njega, krizu su generirali neodgovorna financijska tržišta i nacionalni supervizori koji su dozvolili divljanje javnog duga. EU pokušava to popraviti. Uvodi, npr. jedinstveni kontrolni mehanizam. „Tu napredujemo, ali to nije progres koji bi nešto značio nezaposlenim Europljanima. Zato je svoje granice dosegnula i ta politika kojom postavljamo Europu na zdrave noge smanjujući podivljali javni dug, da bismo postali konkurentniji i opet počeli rasti. Lekcija koju nismo do kraja shvatili jest da rast na dugu nije zdrav i održiv, a mi trebao zdravlje i održivost“.

Ali, rekao je Barroso, „zemlje članice moraju objasniti građanima smisao tih mjera“. Neodrživo je da južne države ne vide da su same stvorile svoj problem, i da za njih optužuju Berlin, MMF ili Bruxelles. „Ali, moralno je neprihvatljiv i stav nekih sjevernih zemalja prema južnima kao urođeno nekompetentnima“, rekao je. Kao primjer da strogost oko financija i sređivanje kuće pomaže, naveo je primjer Irske i, u manjoj mjeri, Portugala.