Mediji u Bugarskoj ostali su šokirani viješću da su bugarske minimalne plaće od 159 eura niže od najvećih kineskih minimalaca, piše vecernji.hr

Podaci nisu prošli neprimijećeno ni u susjednoj Makedoniji koja ima minimalac od samo 131 eura, dok se zajamčeni dohodak u pojedinim kineskim regijama kreće u rasponu od 106 do 183 eura. Istok Europe polako, ali sigurno klizi prema plaćama Dalekog istoka, složni su u Makedoniji i Bugarskoj. Najveća minimalna plaća u Kini zajamčena je u provinciji Guangadong u kojoj su smještene brojne visokotehnološke kompanije.

Zanimljivija velika tržišta

To je dokaz, smatraju pojedini analitičari, da je ulaganje u tehnologiju preduvjet za rast dohotka. Zoran Aralica s Ekonomskog instituta u Zagrebu smatra da se konkurentnost može postići pojeftinjenjem rada, ali samo ako je riječ o inventivnoj djelatnosti koja rezultira nastankom i razvojem novih proizvoda i usluga. Samo to može biti okosnica u borbi protiv siromaštva.

- To je osnova svakog normalnog društva i osnova stvaranja bilo kakve vanjske i unutrašnje ravnoteže. U tom slučaju država mora razvijati tehnološku politiku i bolje upotrebljavati rezultate znanstvenog sektora. Rasprodaja imovine ispod realne cijene sigurno nije put u blagostanje - zaključuje Aralica.

Makedonija, koja ima najniži minimalac na Balkanu, upravo je niskim plaćama željela privući strane ulagače nudeći im i ostale brojne pogodnosti, ali se pokazalo da to nikako nije dovoljno za privlačenje izravnih stranih ulaganja. Problem je što apsolutna mobilnost rada postoji samo u teoriji budući da kapital zahtijeva sve obrazovaniji rad koji ima određenu poveznicu s lokacijom gdje se nalazi. To znači da nema investicija koje dolaze 'na ledinu' a da na toj lokaciji već ne postoje dovoljno kompetentni ljudi s dovoljno znanja da zadovolje proizvodni proces. Osim toga, izravna ulaganja u pravilu dolaze na velika tržišta zbog čega je Kina znatno atraktivnija od Makedonije ili Bugarske.

Hrvatska je sa 374 eura na donjem dijelu europske tablice, ali joj je minimalac i dalje veći od sedam zemalja EU te je drugi po veličini na Balkanu, odmah poslije slovenskog koji iznosi 784 eura.

Aralica kaže da cijenu rada ne treba gledati kao apsolutnu veličinu, nego u odnosu na stvorenu dodanu vrijednost. - Postojeći ekonomski model nije usmjeren prema stvaranju novih dodanih vrijednosti, već prema trgovini i turizmu, dominantno djelatnostima niže dodane vrijednosti - objašnjava Aralica.

Ne postoji tehnološka politika koja bi bila osnova razvoja niti postoji adekvatna znanstvena inovacijska politika koja bi znanje izvan sveučilišta usmjerila prema vlastitoj okolini. Problem je i neadekvatnost financijskog sustava koji ima visoku razinu nenaplativih potraživanja usporedno s problemima razduživanja, a to sve skupa djeluje na dodatno smanjenje BDP-a, objašnjava Aralica.

BDP na razini 2007. godine

- Nije stoga ni čudno što smo tek 2005. godine dostigli BDP iz 1990., a danas smo na BDP-u iz 2007. To znači da ozbiljno nazadujemo - ističe Aralica.

Direktor Međunarodne organizacije rada Guy Ryder nedavno je istaknuo kako je očito da svijet prelazi s rada na kapital te se nije složio s konstatacijom da su Europljani previše plaćeni u odnosu na ostatak svijeta. Plaće u industrijskim zemljama u zadnjih 13 godina narasle su samo pet posto, dok su u Kini u istom razdoblju narasle 300 posto. Doduše, rast kineskih plaća krenuo je s mnogo nižih razina, ali je očito da se kreću prema dohocima razvijenih industrijskih zemalja. Aralica kaže da Europa živi u vremenu ultrakapitalizma. Južna Amerika krenula je u drugom smjeru, gdje rad u gospodarstvu igra kudikamo veću ulogu.

- U oba ta smjera država ima sve značajniju ulogu jer mora osigurati funkcioniranje upravljanja na nacionalnim razinama bez obzira na socijalne posljedice do kojih takve promjene dovode - zaključuje Aralica.

VL/eZd