O sigurnosti trgovine, kao i zaštiti potrošača u EU posebno se vodi računa kod online kupovine koja bilježi rast na cijelom području EU

Puno puta smo čuli primjedbu nezadovoljnih potrošača koji aludiraju na to kako bi da im se takvo nešto dogodilo u nekoj drugoj zemlji EU ili npr. SAD-u dobili novi proizvod, vratio bi im se novac i slično. Posebno su takvim komentarima skloni oni koji su imali prilike određeno vrijeme živjeti u inozemstvu, piše vecernji.hr

Sad, nakon ulaska Hrvatske u EU teško da bi se takav komentar mogao shvatiti ozbiljno. Naime, jedno od pitanja kojem je posvećena posebna pažnja u procesu pristupanja i usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s onim u EU svakako je zaštita potrošača. U procesu stvaranja same EU nastala je strategija, brojne direktive i dokumenti kroz koje su regulirana prava potrošača, izjednačujući tako pravne regulative na širem tržištu EU, kroz izgradnju dubljeg povjerenja potrošača.

O sigurnosti trgovine, kao i zaštiti potrošača u EU posebno se vodi računa kod online kupovine koja bilježi rast na cijelom području EU.

Zaštita potrošača spada u strateške ciljeve EU, kako bi se na taj način osigurala viša razina kvalitete života svih članova EU, ali i potakla što veća i jednostavnija razmjene roba unutar jedinstvenog EU tržišta. Pristupanjem Hrvatske u EU prava potrošača u Hrvatskoj usklađena su i izjednačena na razini jednake, visoke zaštite, s onima koja vrijede na tom jedinstvenom tržištu od gotovo 500 milijuna potrošača.

Za prava potrošača u Hrvatskoj direktno je zadužen Državni inspektorat koji ima svoje ispostave po gradovima diljem Hrvatske, a na razini EU postoji i Europski ured za zaštitu potrošača. U EU zabranjena je nepoštena poslovna praksa i ugovaranje na štetu potrošača, a kroz samo zakonodavstvo reguliran je i način rješavanja sporova koji nastaju kao rezultat nepoštivanja prava potrošača prilikom kupovine u drugoj zemlji članici EU. Na razini EU djeluje i European Consumer Centres Network, koji funkcionira u 29 država (27 EU, Norveškoj i Islandu), a za koji u ovom trenutku nisu još dostupne informacije na hrvatskom jeziku.

Nedvojbeno je kako važeći Zakon o zaštiti potrošača nije ništa slabiji od onih koji postoje u drugim zemljama unije, ali je pomalo dvojbeno ponašanje naših potrošača, a ponekad i tromosti institucija koje bi iste trebale provoditi. Prosječan hrvatski potrošač će danima pričati o svom lošem iskustvu, ali će tek rijetki podnijeti prigovor nadležnima, bilo da je riječ o prigovoru koji se podnosi unutar samog poduzeća/prodavatelja proizvoda ili usluge, odnosno o prigovoru koji je upućen uredu državnog inspektorata. Nadalje, problem je i u nedovoljnoj informiranosti samih potrošača o njihovim pravima, pa shodno tome vrlo često zbog nepoznavanja prava potrošači poštivanje istih i ne traže.

Drugi bitan aspekt je i to što proširenje tržišta na cijelu EU doprinosi boljem položaju potrošača koji u takvim okolnostima mnoge proizvode i usluge mogu nabavljati na širem tržištu EU bez dodatnih carina i poreza. Ograničavajući faktori poput uvjetovanja kupovine npr. police osiguranja kod kredita ili leasinga u određenoj osiguravajućoj kući u suprotnosti su s pravilima slobodnog tržišnog natjecanja. Sve veća liberalizacija EU tržišta financijskih usluga može imati efekte i za pojedince, ali i za pravne osobe.

Kao i u svakoj drugoj sferi življenja, tako i u ovoj, dok se sami potrošači ne budu ponašali na način da znaju i traže svoja prava, neće se ništa promijeniti, jer samim činom pristupanja Hrvatske u EU nije realno očekivati kako će poduzeća prodavatelji i pružatelji usluga pohrliti ususret potrošačima, ako oni sami to od njih ne budu i tražili. S druge strane, hrvatska poduzeća, koja zbog povoljnijih cijena nekih proizvoda ili usluga, od kojih su već prilično popularne dentalne, osim mogućnosti prodaje na širem tržištu EU mogu očekivati i suočavanje sa sve zahtjevnijim potrošačima, koji znaju i hoće iskoristiti svoja potrošačka prava.

VL/eZd