Ohrabreni pobjedom na referendumu o braku, obiteljaši šire područje borbe te ih zanimaju i druge društvene teme poput zakona o radu i privatizaciji. Kakve ekonomske ideje nadahnjuju nove hrvatske konzervativce, okupljene oko Željke Markić? Jesu li bliži američkim čajankarima koji zaziru od preglomazne države i velikih poreza ili strahuju od privatizacije? Jesu li im draže ekonomske, kad već nisu, pokazalo se, osobne slobode?

Iz naslova intervjua koji je Željka Markić dala Večernjem listu, 'Naše iduće teme bit će ZOR, prodaja autocesta, voda i CA', dalo se zaključiti da bi inicijativa 'U ime obitelji' mogla referendumom pokušati zaustaviti privatizacije. Sličan stav o potrebi očuvanja ključne infrastrukture u rukama države ima i oporbeni HDZ, isto kao što bi ga imao i SDP da nije na vlasti i da ne mora privatizacijom nekako pokriti dugove. Ipak, na pitanje novinara hoće li se udružiti sa sindikatima oko Zakona o radu, Markić opreznije odgovara: 'Ima mnogo važnih društvenih tema - Zakon o radu, prodaja autocesta... mnogo toga što se događa u društvu, oko čega postoji jasan konsenzus, ali se vlast pravi da to ne primjećuje.'

S druge strane, bojkot medijskih konkurenata u referendumskoj noći dovela je u vezu s netržišnim ponašanjem. Da bi novi hrvatski konzervativci mogli nakon što su 'zacementirali' brak zagovarati manje države, a više tržišta, i tako se postaviti ekonomski liberalnije od svih postojećih stranaka, otkriva i John Vice Batarelo, predsjednik udruge Vigilare. Njegov svjetonazor blizak je američkom pokretu konzervativnih čajankara: protivi se abortusu, ali i glomaznoj socijalnoj državi. 'U Hrvatskoj se stalno govori o stečenim pravima. Ako nemamo novca, ne možemo ni govoriti o stečenim pravima', izjavio je Večernjem listu, naglasivši da 'proždrljivoj državi treba smanjiti apetit'. Uz takve stavove jasno je da zagovara liberalizaciju tržišta rada, odnosno lakša otpuštanja, i vjeruje da bi takav potez olakšao i nova zapošljavanja.

Kao ekonomski uzori novim hrvatskim konzervativcima spominje se dvojac o kojem je Jutarnji list ovog ljeta pisao kao o mogućim savjetnicima Tomislava Karamarka: Robin Harris, bivši savjetnik Margaret Thatcher, i Jose Pinera, kreator čileanske privatizacije mirovinskog sustava. Njih dvojica zalažu se za slabljenje socijalne države i liberalizaciju tržišta rada, a to su i stavovi HUP-u koje u Hrvatskoj, barem otvoreno, ne podržavaju ni SDP ni HDZ. Doduše, i jedne i druge dolazak na vlast prisili da napuste svoje populistički proklamirane ciljeve i suoče se sa sve težim zaduživanjem i rokovima za vraćanje dugova, pa podižu poreze i rezuckaju prava.

Nema još potvrde toga da je Pineru angažirao HDZ koji će uskoro predstaviti svoj ekonomski program, ali je poznato da se čileanski ekonomist još prije tri godine povezao s ljudima iz Josipovićevog i Markićkinog kruga. Naime bivšeg Pinochetovog ministra u Hrvatsku je prvi put doveo 1995. tadašnji HDZ-ov ministar financija Božo Prka, a drugi put ga se sjetio obiteljaš Stjepo Bartulica, Josipovićev savjetnik koji pomaže predsjedniku u traženju Boga. Pinera je sudjelovao na korčulanskoj konferenciji Temelji liberalne demokracije zajedno s Ivom Josipovićem i Emilom Tedeschijem, članom predsjednikova savjeta za gospodarstvo, koji se čileanskog ekonomista dojmio jer 'razumije današnja gospodarska kretanja'. Pinera je blizak idejama Miltona Friedmana i Josipoviću je nudio recept za rast po mjeri neoliberala - uvođenje privatnog mirovinskog sustava, privatizaciju državnih poduzeća, niske poreze i jačanje slobodnog tržišta. Lani je gostovao u Ljetnoj školi u Zadru koju organizira Bartulica, zajedno s Harrisom i Batarelom.

Da iza dobro organizirane mreže aktivista okupljenih u 'U ime obitelji' stoji Opus Dei, smatraju ne samo njihovi politički oponenti, nego i neki istaknuti teolozi. Očekuje se da bi se te različite grupacije oko 'obiteljaša' mogle i formalno politički povezati i angažirati. Hoće li ovi katolički tehnokrati pokušati progurati kod nas nepoznatu političku platformu, ekonomski liberalizam uz svjetonazorski konzervativizam? I hoće li se time prometnuti u političku manjinu? Teško je u to povjerovati. Na taj bi način mogli postati interesantni dijelu poslodavaca (i šačici libertarijanaca), što je izvrsno za financiranje kampanje, no ne i osiromašenim biračima, među kojima je i 350.000 nezaposlenih koje bi trebali uvjeriti da im je spas u daljnjem rezanju njihovih prava ili novoj privatizaciji. Izglednije je da će, kao i ostatak hrvatske političke scene, javno zagovarati visoku razinu socijalnih prava, a slobodnije ekonomske ideje o kojima maštaju u vlastita četiri zida pokušati realizirati tek i ako dođu u priliku sudjelovati u vlasti.