U Europskoj uniji godišnje se na zaštićenim prehrambenim i poljoprivrednim proizvodima okrene oko 15 milijardi eura. Certificirani proizvodi donose veću zaradu, pa nije čudno stoga što mnoge zemlje članice EU-a pokušavaju na sve načine osporiti autohtone proizvode drugih zemalja i progurati svoje, a naši susjedi Slovenci među najagilnijima su u toj proceduri, piše Slobodna Dalmacija

Za razliku od Hrvatske koja je tek dva svoja nacionalno zaštićena proizvoda, istarski pršut i varaždinsko zelje, uputila u proceduru dobivanja EU putovnice, Slovenija ima već 19 zaštićenih proizvoda, a registraciju čeka još njih sedam. Našim susjedima za rukom je pošlo da kao svoj autohtoni proizvod registriraju štajersko bučino ulje, unatoč prigovoru Austrije koja već 15 godina ima na europskoj razini istu zaštitu za svoje Steirisches Kürbiskernöl.

Stalni prigovori

Najnoviji prigovor uputili su upravo na zaštitu našeg istarskog pršuta. Ako Komisija ocijeni da slovenski prigovor nije osnovan, procedura zaštite istarskog pršuta ide dalje, a ako nađe osnove u njemu - čeka nas postupak dogovora sa Slovencima. Na slovenski prigovor reagirali su europarlamentarci Tonino Picula (SDP) i Ruža Tomašić (HSP AS) koji upozoravaju da se kao i u slučaju prošeka koji osporava Italija radi o pokušaju eliminacije konkurencije preko europskih institucija.

- To nikako ne bismo smjeli dopustiti. Planira li Komisija poduzeti mjere kojima bi se spriječilo ponovno dovođenje Hrvatske u neravnopravan položaj? - rekla je Tomašić objašnjavajući da je istarski pršut registriran i zaštićen na nacionalnoj razini od 2011. i da je način njegove proizvodnje strogo propisan pravilima jedinstvenima u svijetu.

Dug i skup postupak

I Tonino Picula do detalja je razložio kako je istarski pršut prvi autohtoni poljoprivredno-prehrambeni proizvod uopće u Hrvatskoj zaštićen oznakom izvornosti prema standardima EU-a te je u dugotrajan postupak zaštite utrošeno 1,8 milijuna kuna.

- Da bi dobio status istarskog pršuta, svaki proizvod mora dobiti tri pečata: da je meso uzgojeno u Istri, osušeno u Istri te da je spravljeno prema tradicionalnoj recepturi. Proizvodnja pršuta ne ovisi o državi već teritoriju na kojem je proizveden, zbog čega je istarski pršut apsolutno autohtoni proizvod i nigdje u svijetu ne proizvodi se na način kako se to radi u Istri - navodi Picula koji je već prije od Europske komisije zatražio pojašnjenje situacije oko prošeka i terana.

Od Europske komisije u pristupnim pregovorima dobili smo jednogodišnji rok u kojemu moramo sve proizvode zaštićene nacionalnom oznakom registrirati i prema pravilima Unije. Taj rok istječe 1. srpnja ove godine, a proizvođač koji do tada ne uhvati vlak za Bruxelless, morat će iznova proći cijeli mukotrpan postupak dokazivanja izvornosti koji traje godinama.

SD/eZd