Cijena višnje maraske uvelike ovisi o cijeni kontinentalne višnje, a ona je jako niska i bez obzira na kvalitetu maraske mi tržišno ne možemo ponuditi više, kaže predsjednik Uprave zadarske Maraske Vandri Montabelo

Sezona maraške u punom je jeku, uzgajivači s cijelog područja Ravnih kotara ovu autohtonu i visoko cijenjenu sortu višnje uzgajaju generacijama, no zbog sve niže cijene i previsokih troškova proizvodnje, masovno odustaju, a maraška polako nestaje. Kako nam govore uzgajivači, proizvodnja višnje maraške sve je manja i svake godine nestane stotine stabala. Nekada se na ovom području proizvodilo preko 300 vagona višnje, a za usporedbu - prošle je godine proizvedeno manje od stotinu vagona, piše Narodni list

Najveći im je problem otkupna cijena, koja je stečajem stubičke Done sada posve prepuštena na odluku jedinom preostalom otkupljivaču - zadarskoj Marasci, s kojom već godinama ne mogu naći zajednički jezik oko cijene. S nekadašnjom cijenom većom od pet kuna po kilogramu, preko 4.20 koliko su dobivali prošle sezone, otkupna je cijena ove godine pala na 3.80 kuna, što ih - kako kažu, vodi u debeli minus. S druge strane, cijena maraške korigira se sukladno cijeni kontinentalne višnje u Hrvatskoj i Europi, koja je ove godine izuzetno niska i bez obzira otkupljivala je Dona, Maraska ili netko treći, niti cijenjena maraška ne može izbjeći zakone tržišta.

Proširenje Maraske

Početkom lipnja Maraska je izvijestila javnost o preuzimanju, odnosno o najmu pogona za koncentraciju voća u Gornjoj Stubici, u kojima je do tada radila Dona trgovina u stečaju. Kako su istaknuli u priopćenju, namjera je nastaviti otkup voća i njegovu preradu u koncentrat istim kapacitetom koji je ranije imala i Dona.

Tim je potezom Maraska zaposlila novih 40 radnika, a istovremeno i nastavila otkupljivati voće s područja cijele Hrvatske. Prema poslovnim planovima, predviđen je otkup oko 20.000 tona različitog voća, uglavnom višnje, višnje maraske, jabuke i bobičastog voća te njihova prerada u koncentrat koji će plasirati na domaće i strano tržište. No, dok je Maraska ovim poslovnim potezom doista osigurala nastavak otkupa za poljoprivredne proizvođače, uzgajivači iz Ravnih Kotara upozoravaju kako je propašću Done zadarska tvrtka dobila monopol u otkupu.

Taj monopol, tvrde oni, ovih je dana rezultirao još nižom cijenom otkupa za višnju marasku, cijenom koja, kako kažu, njih vodi u gubitke. Od mještana Škabrnje i okolnih sela koji se bave uzgojem maraske saznali smo kako je otkupna cijena ove godine 3,80 kuna, dok je prošle bila na 4.20, a ranijih godina i preko pet kuna.

- Škropiš ih triput, pa ih režeš, trošiš gorivo na frezanje, pa još kad nađeš ljude da ti pomognu pobrati moraš ih barem nahraniti i to su nemili troškovi, a oni što još plaćaju berače - nemaju nikakve zarade. Tu treba uzeti sjekiru i sva stabla posjeći, jer s otkupnom cijenom od 3.80 kuna po kilogramu, mi smo samo u gubitku. - ogorčen je Zoran Ražov.

Ljuti proizvođači

- Imali smo jednog čovjeka u mjestu koji je organizirao otkup za Donu i imali smo mogućnost dogovora oko cijene. Lani je tako Dona otkupila 20 vagona maraške, no oni su propali i sad moramo prodati po cijeni koliko nam daju. Kad bi se našao netko pametan pa organizirao otkup za strano tržište, jer naše su višnje visoke kvalitete i sigurno bi ih lako prodali, no kako će svatko od nas ugovarati otkup kad proizvodimo premale količine. - kaže Ražov.

Marko Škara ističe kako nije samo otkupna cijena kriva za gubitke proizvođača, jer smatra kako je kompletna poljoprivredna politika aktualne Vlade loša.

- Ja se bavim maraškama već 50 godina i nikad nije bilo ovako loše. Što maraški, što maslina, imam oko 400 stabala, no za sav posao i sve što radimo, saldo je nula. Troškovi proizvodnje su previsoki, jedna mala tubica za škropljenje je sto kuna, gnojivo je kod nas euro po kilogramu, dok je isto to naše gnojivo u Mađarskoj ili Italiji triput jeftinije, njihov je porez na poljoprivredu duplo manji, pa kako onda mi možemo biti u plusu ili biti konkurentni. - kaže Škara. Zdenko Župan upozorava kako je realna opasnost završetka priče o zadarskoj maraški, jer većina proizvođača odustaje.

- Imam 460 stabala maraške, no loša je godina i urod nam je pao za pola, pa sad još i ova niska cijena i mi jednostavno radimo u debelom minusu. Prošle smo godine imali sastanak i s ljudima iz Done i s ljudima iz Maraske, pregovarali smo cijenu i došli do 4.20 kuna po kilogramu. Makar je i to nikakva cijena, bar smo mogli pregovarati, a sada nas nitko ništa nije niti pitao. Samo su prije nekoliko dana po mjestu polijepili plakate i utvrdili cijenu od 3.80 kuna, pa sad vidi hoćeš li ih prodati ili baciti. Ljudi sve više govore da odustaju od uzgoja maraške, a osobno ću nakon ove berbe izvaditi jedan nasad jer nam se to više ne isplati. Nema tu više nikakve ekonomske računice, nitko sigurno neće saditi nove nasade, a ovi dok budu trajali još će možda i biti maraške, a onda će ona jednostavno nestati. - turobno kaže Župan.

Zakon tržišta

Predsjednik Uprave zadarske Maraske Vandri Montabelo nižu cijenu pravda stanjem na tržištu, koje Maraska kao industrijski proizvođač itekako mora pratiti. Naime, zbog dobrog uroda kontinentalne višnje ove i prošle godine, ponuda na hrvatskom i europskom tržištu je velika, uključujući i zalihe od prošle godine, što zakonom tržišta ruši cijenu.

- Cijena višnje maraske uvelike ovisi o cijeni kontinentalne višnje, a ona je jako niska i bez obzira na kvalitetu maraske mi tržišno ne možemo ponuditi više. Ova je godina na kontinentu bila izvrsna po urodu, pa se za 1. klasu plaća tri kune, za drugu klasu dvije kune i osamdeset lipa i naša je cijena značajno veća, pogotovo jer je ne dijelimo na klase nego sve plaćamo jednako. - kaže Montabelo i dodaje kako je i otkupljivačima interes veća cijena višnje, jer višom cijenom podižu i vlastite marže. Tržišni su principi neumoljivi - cijena se korigira sukladno potražnji i na to se ne može utjecati. S druge strane osnovni je problem domaće poljoprivrede, pa tako i uzgoja maraske - usitnjena proizvodnja.

- Ljudi se trebaju odlučiti, ako idu na uzgoj za industrijsku proizvodnju, onda treba uzgajati na veliko, udružiti se i tada pada trošak proizvodnje. Imamo primjer braniteljske zadruge iz Tinja gdje svi rade zajedno i imaju manje troškove proizvodnje, a istovremeno veću količinu i veće mogućnosti prodaje. S druge strane postoji i mogućnost proizvodnje ekskluzivnih proizvoda i prodaje na malo, gdje je cijena proizvoda znatno viša. - zaključuje Montabelo. Kako dodaje na kraju, ovogodišnja je cijena od 3.80 kuna po kilogramu ipak najniža koju očekuju i za naredno razdoblje, ispod nje neće ići i nada se kako će sljedeće godine biti bolje na tržištu, čime bi i otkupna cijena mogla rasti.

Narodni list