Udruga Franak uvjerena je u konačnu potpunu pobjedu u kolektivnome sudskom procesu protiv 8 banaka

Saznajemo s internetskog portala portfolio.hu da će Mađarska donijeti i drugi zakon na temelju odluke Vrhovnoga suda, kojom je određeno da su jednostrane promjene kamatnih stopa ništetne te da je valutna klauzula ništetna ukoliko dužnik nije potpuno transparentno upoznat s rizikom rasta tečaja.

Podsjećamo, nedavno donesenim prvim zakonom određeno je da banke moraju vratiti preplaćene kamate dužnicima kojima su kamate povećavane jednostranim odlukama banaka. Zakon o konverziji deviznih kredita u kredite u forintama bit će upućen parlamentu krajem studenog ili početkom prosinca, što znači da će do kraja godine svima biti jasno kako će se konverzija obaviti. Očigledno je da će se konverzija obaviti sljedeće godine. Na pitanje je li to istina, ministar Varga odgovorio je: "Da, tako se očekuje, ali zakon mora biti donesen u ovoj godini".

Mađarska i dalje ostaje atraktivno tržište za banke u stranom vlasništvu. Varga je rekao da se slaže sa šefom Erste banke (Andreas Treichl), koji kaže da će bolja vremena uslijediti od 2015. Vlada želi dobro funkcioniranje, kreditiranje te fer bankarski sustav. Konverzije CHF kredita u kredite bez valutne klauzule izazvat će velike troškove banaka koje su većinom u stranom vlasništvu, uključujući i austrijske banke Erste i Raiffeisen te talijanske banke Intese Sanpaolo i UniCredit. Procjena ukupnih troškova je oko 3 milijarde eura.

U duhu tih događanja valja promatrati i blisku budućnost u Republici Hrvatskoj. Pravomoćna presuda u slučaju Franak donesena je, dužnici koji su podigli kredite u 7 od 8 tuženih banaka između rujna 2003. i prosinca 2008. mogu na temelju te presude tražiti od banaka povrat preplaćenih kamata, a ako ne uspiju mirnim putem, moguć je val privatnih tužba. Udruga Franak priprema predloške ponuda za sve kredite, i CHF, i EURO i kunske, pa i za one već otplaćene kredite, kojima će dužnici moći od banaka tražiti povrat preplaćenih iznosa kamata. Predlošci će biti dostupni samo članovima Udruge Franak, jer se radi o donekle kompliciranim ponudama za koje samo članovi Udruge Franak mogu dobiti i potrebne besplatne pravne savjete.

Očekuje se da će predlošci biti spremni za objavu članovima u roku od dva tjedna, nakon čega će o svim detaljima članovi Udruge Franak biti obaviješteni elektroničkom poštom. Prema procjenama ekonomista iz Udruge Franak u ovome trenutku ukupno ima još 21 milijarda kuna CHF kredita, dok ukupna preplata i zbog valutne klauzule i zbog ništetnosti promjenjive kamate u tim kreditima između 2008. i 2013. iznosi oko 8,5 milijardi kuna.

Osim toga, odvjetnički tim koji zastupa Savez udruga Potrošač, priprema zahtjev za reviziju pravomoćne presude na Vrhovnome sudu, kojim će se zahtijevati da se ništetnom proglasi i valutna klauzula CHF u svim kreditima tuženih banaka te da se ništetnom proglase i promjenjive kamatne stope u Sberbanci, koje su neodredive unatoč tome što Visoki trgovački sud nije tako presudio.

Naime, Sberbanka je navodila u kreditnim ugovorima parametre o kojima ovisi veličina kamate, pa se tako u ugovorima navodi 3M CHF Libor uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora. Međutim, kamata u tim ugovorima neodrediva je svim korisnicima kredita, jer je očigledno da se unatoč smanjenju vrijednosti Libora kamata povećavala, dok je druge veličine banka mijenjala samovoljno i netransparentno. Visoki trgovački sud nije analizirao način kako izračunati kamatu i to je glavni razlog zašto je propušteno da se i promjenjiva kamata u Sberbanci proglasi ništetnom.

Visoki trgovački sud pravilno se poziva na odluku Europskoga suda pravde, citiramo dio pravomoćne presude: „Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C - 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope...." - pri čemu objašnjava razloge za ništetnost kamate, i na taj način ispravno tumači smisao presude ECJ-a.

Međutim, s obzirom na to da se predmetna odredba presude ECJ-a odnosi i na spornu ugovorenu valutnu klauzulu, citiramo odnosni dio presude ECJ-a: „2. Članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da, kada je riječ o ugovornoj odredbi kao što je ona u glavnom postupku, zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena podrazumijeva obvezu ne samo da konkretna odredba potrošaču bude gramatički razumljiva nego i da ugovor razvidno izloži funkcioniranje konkretnog mehanizma konverzije u stranu valutu na koji se poziva dotična odredba kao i odnos između tog mehanizma i mehanizma propisanog drugim odredbama koje se tiču isplate kredita, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija bude u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze." Nejasno je zašto sud nije istu tu odredbu primijenio i prilikom odlučivanja o ništetnosti ugovorene valutne klauzule, unatoč činjenici da ECJ potpuno nedvosmisleno na jednak način kao i promjenjivu kamatu tretira i tu ugovornu odredbu.

Vjerujemo da Vrhovni sud neće propustiti presudu C-26/13 ECJ-a uvažiti na pravilan način, tako da isti argument primijeni i na dopuštenost ocjenjivanja je li odredba o valutnoj klauzuli poštena te je ispitati u skladu s istaknutim argumentima tijekom postupka.

Valja se sjetiti nastojanja Udruge Franak iz 2013. godine, kada se tražilo od vlasti Republike Hrvatske da pokrene aktivnosti za punu harmonizaciju naših zakona s direktivom 2008/48 o kreditnim ugovorima potrošača, kao i njenu primjenu na postojeće ugovore o kreditima. U tom smislu, ECJ je 2012. dao mišljenje rumunjskom sudu nadležnom za slučaj Volksbank Romania SA protiv Nacionalnog tijela za zaštitu potrošača, u kojem je istaknuto sljedeće:

a) ECJ je utvrdio da država članica može ograničiti bankovne troškove koje vjerovnik nameće korisniku kredita

b) ECJ je utvrdio da država može kao prijelazne mjere odrediti da se nova regulativa odnosno direktiva odnosi i na postojeće već sklopljene ugovore o kreditu

c) ECJ je utvrdio da država može odrediti obveze kreditnim institucijama u pogledu toga koje naknade može nametnuti korisnicima kredita kao mjeru zaštite potrošača i u onom dijelu koji nije pokriven direktivom

d) ECJ je utvrdio da takva stroža regulativa ne uzrokuje manje povoljan položaj kreditnih institucija u Rumunjskoj u odnosu na druge zemlje članice EU.

Možemo zaključiti da su hrvatska izvršna i zakonodavna vlast potpuno zakazale u zaštiti potrošača korisnika kredita, a imale su na raspolaganju i domaće i europsko pravno utemeljenje da zakonima urede neregularno poslovanje kreditnih institucija, čime su mogle spriječiti nepotrebno čekanje građana na konačnu pravdu u kolektivnom sudskom procesu.

Udruga Franak uvjerena je u konačnu potpunu pobjedu u kolektivnome sudskom procesu protiv 8 banaka.

Udruga Franak