Nakon prvog dana arbitraže u Parizu ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak zadovoljan je poslom. O detaljima postupka ne izlazi u javnost jer je sadržaj ročišta tajan. I dalje će inzistirati na pregovorima i dogovoru s MOL-om, što je, napominju i stručnjaci, svakako bolja opcija.

Arbitražna komisija odlučuje o sudbini INE, a ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak dan nakon pripremnog ročišta je optimističan. Usprkos propalim pregovorima poziva MOL za stol.

"Volio bih da je sve prošlo bez arbitraže, ali stavovi su tvrdi, trebali bi omekšati", rekao je ministar Vrdoljak.

"Neću odustati od šanse da s njima pregovaramo i u konačnici dođemo do dogovora koji bi bio najbolje rješenje i za INU i za državu, građane ali i zaposlenike INE. Ako oni ne pristanu na pregovorima da popuste svoje pozicije onda će to riješiti arbitraža", smatra Vrdoljak.

Tako se paralelno s arbitražnim postupkom nastavljaju i pregovori s MOL-om, a novu rundu Vrdoljak najavljuje za jesen.

Da je svaki dogovor bolji od arbitraže smatra i naftni stručnjak Davor Štern koji napominje: ovakvo stanje nije dobro za Hrvatsku.

"Ovo stanje nije dobro, ono nije dobro već tri godine i Hrvatska mora što prije izmijeniti dioničarski ugovor u onaj oblik koji joj odgovara i koji bi odgovarao energetskoj strategiji Hrvatske", kaže Štern.

Da je trebalo pod svaku cijenu izbjeći arbitražu i sve riješiti dogovorom smatra i ekonomsit Ljubo Jurčić. Hrvatska je reagirala ishitreno i ovo je neugodna situacija za obje strane, kaže i smatra da od arbitraže ne treba puno očekivati.

"...budući da prava suvlasnika kompanije proizlaze iz njihova broja dionica. Zna se koliko hrvatska strana ima dionica, a koliko dionica ima MOL. Bez obzira kako arbitraža zaključila ona će uputiti da svoja prava ostvaruju sukladno broju dionica koje imaju u zajedničkoj kompaniji, INI", zaključuje Jurčić.

Hrvatska traži i da se MOL-u tijekom arbitražnog postupka suspendiraju upravljačka prava. Za Jurčića to nije moguće.Vlada poručuje kako joj je cilj zaštititi nacionalne interese ali i strateški razvoj INE; ona više ne smije gubiti tržišta, mora ulagati u istraživanje i eksploataciju, u nove proizvodnje nafte i plina.

Podsjetimo kako Hrvatska traži raskid svih ugovora Sanderove vlade iz 2009. o upravljačkim pravima u INA-i te da se ništavnim proglasi ugovor o plinskom biznisu.

Ako se arbitražni ugovor proglasi ništavnim, odnosi u INA-i vratit će se na pravila ugovora iz 2003. godine. Hrvatska, dodajmo, traži i naknadu štete za loše upravljanje kompanijom, a procijenjena je na 6,2 milijardi dolara.