Trebaju li telekomi otpisati dug socijalno najugroženijim građanima? Je li posjed mobitela i dug za njegovo korištenje ili pak kupnju doista socijalna kategorija poput hrane i pića?

Sudeći prema nastojanjima Vlade da telekome natjera da u predizbornoj godini otpišu dugove dijelu građana, jest. Telekomi pak cijelu priču vide drugačije. Naime, kako tvrde, ne žele biti socijalno neosjetljivi, ali niti neodgovorni poslovnjaci koji će takvim potezima naštetiti poslovanju svojih tvrtki i naravno dioničarima. Usto ne žele biti nepravedni prema svima onima koji uredno svakog mjeseca podmiruju svoje račune. Nakon dva sastanka s vladajućima, točnije, Borisom Lalovcem, ministrom financija i Milankom Opačić, potpredsjednicom vlade i ministricom socijalne politike i mladih, gdje su uredno sudjelovali u pokušaju pronalaženja rješenja zaboljelo ih je ministričina izjava, da ne žele niti lipe oprostiti siromašnima.

Istovremeno uspjeli su se usuglasiti i napraviti nacrt prijedloga kojem, kažu, nedostaju konkretne informacije, ali postoji okvir u kojem bi pomoć ipak trebala biti dostatna a da ne proizvede negativne efekte. U svakom slučaju, telekomi ne govore o oprostu već moratoriju. A prijedlog predviđa dvogodišnji period u kojem bi siromašni trebali biti sposobni osoviti se na noge i platiti svoje dugove.

 

Kamate ne bi tekle, dok bi ovrhe u tom periodu bile obustavljene. Kriterije o tome tko su kandidati za moratorij trebali bi biti usuglašeni s Vladom, a nakon moratorija ovrhe bi trebale ipak biti moguće za one koji ipak ne plate dug. Ono što telekomi smatraju da se pri cijeloj priči mora urediti jest i naplata PDV-a, jer oni ga plaćaju unaprijed te bi ga u slučaju moratorija, spram njihova prijedloga trebali platiti tek nakon podmirenja duga odnosno završetka razdoblja moratorija. A isti princip trebao bi vrijediti i za uplatu poreza na dobit.

Dug u moratoriju treba predstavljati zaseban porezno priznati rashod operatora bez obzira na njegov raniji tretman. Ono što je najinovativniji dio cijelog prijedloga jest uvođenje registra dužnika u moratoriju. Svrha crnih lista koje podsjećaju na bankarski HROK jest sprječavanje zlouporaba. Taj registrar trebao bi biti dostupan svim operatorima i korisnici moratorija ne bi trebali imati prava ugovaranja telekomunikacijskih usluga u to vrijeme. Ono što bi od cijele ove priče ostalo dugoročno jest upravo takav registar i to svih dužnika. Odnosno uvjetno rečeno 'crna lista', tada bi se smatraju operatori smanjila mogućnost da uopće nastaju nenaplativa dugovanja. 

Poslovni.hr