Tek 14 mjeseci ostalo je iznajmljivačima apartmana i soba prije nego li na njihova vrata zakuca turistička inspekcija i nakon uobičajenog: "Dobar dan, kako zdravlje, je'l ima šta gostiju unutra?" upita i nešto novo: "... a posjedujete li energetski certifikat?", piše Narodni list

Naime, s prvim danima 2014. stupili su na snagu novi zakoni i novi strahovi. Kako je netko lijepo primijetio: "u državi u kojoj su vlasničke knjige prilično nesređene, a oko nas je milijun bespravno izgrađenih objekata, pravna će se država trenirati na jednoj nevažnoj stvari, zahvaljujući naredbi iz Bruxellesa".

Na dobitku država

Prvoga siječnja na snagu je stupio Zakon o gradnji, a u njemu stoji da će se "prodavatelj ili iznajmljivač nekretnine koja nema energetski certifikat, bilo da se radi o fizičkoj osobi ili pravnoj, obrtu ili tvrtki, kazniti od 10 do 30 tisuća kuna ako je oglašena nekretnina necertificirana".

To jedno, a sada se vratimo sobama i apartmanima. Naime, svi privatni iznajmljivači čiji apartmani i sobe imaju površinu iznad 50 četvornih metara, navodno njih preko 15 tisuća, počevši s 1. siječnja 2016. imaju obvezu izrade energetskog certifikata.

Premda se točno ne zna o kojoj se brojci objekata radi, kao ni o njihovoj kvadraturi, poznato je da smještaj u kućanstvima čini barem polovicu smještajnih kapaciteta u RH. To, usput, znači i kako će ovlašteni certifikatori samo na privatnom smještaju zaraditi na desetke milijuna kuna.

No, iako regulativa izgleda više nego jasna, iznajmljivači se nadaju da bi ipak nekako mogli izbjeći tu obavezu i time značajan novčani izdatak. Pozivaju se na neriješeni pravni status, i to u nekoliko sfera. Dugo već nastoje ukazati na nedefiniranost Pravilnika u dijelu gdje privatni kapaciteti ulaze u kategoriju kao "pojedinačne samostalne uporabne cjeline zgrada koje se iznajmljuju, daju na leasing ili u zakup", a također i ne ostvaruju prihod iz djelatnosti koji prelazi vrijednost imovine, soba ili apartmana. Međutim, i ne samo iz tih razloga.

-Postoji niz nedoumica. Informacije su kontradiktorne, jer se Direktiva EU, iz koje je došla obveza certifikacije nije čitala detaljno, ili su zanemarene neke sitnice, a ima toga. Ne bi htjela insinuirati da se radilo namjerno kako bi se što više i naplaćivalo izdavanje certifikata, no sve je moguće kod nas.- ističe Iva Aračić, specijalist za nekretnine iz Kluba iznajmljivača, koja je o tome na portalu www.klubiznajmljivaca.com pisala u više navrata.

U Direktivi je navedeno tvrdi, da se iz obveze izdvajaju prostori ispod 50 m2, što je istina naša država i preuzela, a oni koji se, pazite sad, koriste sezonski. Nadalje, navedeno je da države članice kod postavljanja uvjeta za minimalnu energetsku učinkovitost mogu razlikovati nove i postojeće objekte, kao i različite kategorije objekata.

-Po toj definiciji naša država bi mogla odabrati da izostavi iznajmljivače turističkog smještaja. Zašto? Zato jer se turistički - kratkoročni najam ne spominje u Direktivi, a mišljenja sam, bez obzira na navodni rastući trend zelenog turizma, da iznajmljivači ne daju u najam prostor pa najmoprimcu moraju dati na uvid certifikat iz kojeg bi on vidio koliki će mu biti trošak potrošnje energenata, već pružaju uslugu noćenja. Uostalom tako i naplaćujemo uslugu - noćenje, a ne najam sobe, stana.- kaže Aračić i napominje kako certifikat u tom smislu može biti bitan samo iznajmljivaču, ali ne zna zašto bi ga "morao" imati, ako mu nije bitan.

Opravdanje je da se poveća energetska učinkovitost, prema Direktivi, no ako sam iznajmljivač nakon dobivanja certifikata neće poduzeti mjere na svom objektu za povećanje energetske učinkovitosti, taj certifikat može, kako kaže naš narod, "objesiti mačku o rep", i on postaje samo trošak za iznajmljivača.

-Na dobitku su samo certifikatori i država. Neke države članice su, kao i naša, donijele zakon prema kojem se i objekti koji se daju u kratkoročni najam moraju certificirati pozivajući se na istu Direktivu, primjerice UK, Španjolska i Italija, nisam istražila za ostale, ali to ne znači da ne može biti drugačije upravo zato što ova kategorija nije striktno definirana. Da, navedeno je sezonsko korištenje, što bi se moglo primijeniti na obalu, no iznajmljivači u unutrašnjosti imaju sezonu cijelu godinu pa po tom ispada nepravedno zahvatiti ih nepotrebnim troškom iz istih ranije navedenih razloga. - naglašava Aračić.

Manji prostori su, podsjeća, izuzeti, ali što je s onim iznajmljivačima koji imaju objekat s pet manjih apartmana? Hoće li njih tretirati kao javne objekte - poput hotela? Opravdanje će biti da imaju povećanu potrošnju energenata, ali zar ju nemamo i mi svi koji stanujemo u vlastitim prostorima?

-Na tome bi tragu i mi vlasnici životnih prostora trebali certificirati stanove jer "moramo" znati koliko smo energetski učinkoviti, a vidimo to prema računima iz režija, za što nam ne treba certifikat. Ali ta zakonska obveza ne postoji, mora se certificirati samo ako se daje u prodaju, zakup ili najam. No, opet, mi iznajmljivači ne dajemo prostor u najam, već pružamo uslugu noćenja - veli Aračić i dodaje kako se pažljivim čitanjem Direktive dolazi do zaključka da se nigdje ne spominje kratkoročni turistički najam već dugoročni u kojemu se novom stanaru, zakupcu, koji plaća periodični najam, zakup, treba predati na uvid certifikat.

-Osim toga, o čemu sam se detaljnije osvrnula u svom blogu Svijet nekretnina, u Članku 4. pod nazivom Postavljanje minimalnih zahtjeva energetske učinkovitosti, u točki 1., napominje se da države članice kod postavljanja uvjeta za minimalnu energetsku učinkovitost mogu razlikovati nove i postojeće objekte, kao i različite kategorije objekata. Dalje, u točki 2., stavcima d i e, države članice mogu odlučiti ne postaviti ili primijeniti uvjete minimalnih zahtjeva energetske učinkovitosti iz stavka 1. za sljedeće kategorije objekata: stambene građevine koje se koriste ili se namjeravaju koristiti za period manji od četiri mjeseca u godini ili za ograničeni godišnji period i uz očekivanu potrošnju energije manju ispod 25 posto onoga što bi mogao biti rezultat cijelogodišnjeg korištenja, kao i samostalne građevine s ukupnom korisnom površinom manjom od 50 kvadrata.- navodi Iva Aračić i primjećuje kako u članku 4. nigdje nije navedeno podrazumijeva li to stambene objekte koji se daju u najam, kako dugoročni tako i kratkoročni jer je formulacija općenita.

Naknada za krevet

Kako bilo, zaključak se izvodi sam po sebi, a to je da se za takve objekte ne treba ni izdati energetski certifikat pa bi se ista odredba mogla primijeniti i na iznajmljivače turističkog smještaja koji se koristi sezonski. Osim toga, kako turisti koji borave kratkoročno ne plaćaju (uvjetno rečeno) prostor već uslugu noćenja, na takve kategorije objekata se ne bi trebala odnositi navedena pravila.

Od 2 do 7 tisuća kuna

Energetski certifikat je ovjeren kod ovlaštene osobe pod brojem kojim se uvodi u registar Ministarstva prostornog uređenja i graditeljstva. Ima pet stranica, a rok važenja mu je 10 godina. Na tržištu su se već formirale cijene usluga certificiranja stanova koje se kreću oko 2.000 kuna, i kuća koje stoje oko 7 tisuća kuna.

Penezić: "Radi se o stambenim prostorima"

Među iznajmljivačima ima onih koji se samo desetak dana iznajmljuju svoje stanove turistima, a ostatak godine sami borave u tim stanovima.

-Taj objekt, prema tome, ne može se svrstati u nestambene objekte iz Pravilnika i smatramo da takvi iznajmljivači ne bi trebali biti obveznici certificiranja. - mišljenja je i Nedjeljko Pinezić, predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja i turizma pri HGK.