Dvije i pol godine učenja norveškog u privatnoj školi stranih jezika u Zagrebu, prikupljanja svih potrebnih dokumenata i beskrajna doza strpljenja i odlučnosti kako bi se stiglo do cilja. Sve je to prošao 37-godišnji Sinjanin Zoran Šabić , magistar novinarstva i medicinski brat, otkako je odlučio potražiti bolji život u Oslu, saznaje Slobodna Dalmacija

Prije dva tjedna konačno se domogao glavnoga grada obećane zemlje na europskom sjeveru do kojega ga je u proteklom razdoblju vodila samo jedna misao - "ostaviti za sobom sav taj čemer u Hrvatskoj jer mu se više stvarno nije dalo gubiti vrijeme i godine na ‘wannabe' državicu na tom jadnom Balkanu". Kad je završio peti stupanj norveškog, od ukupno sedam, spakirao je stvari i stigao u Oslo smjestivši se kod prijatelja, što mu sada uvelike olakšava situaciju jer ne mora plaćati stan i režije, te se može posvetiti učenju jezika i traženju posla.

Bez radne dozvole

"Odavno mi je bilo jasno da u Hrvatskoj nemam što tražiti. Za obrazovane ljude koji žele pristojno živjeti od svoga rada u njoj nema mjesta. Osim uništene sadašnjosti, apsolutno nisam vidio perspektivu u budućnosti. U jednoj potpuno devastiranoj zemlji poremećenih vrijednosti jednostavno mi se više nije dalo živjeti", priča nam još jedan iz niza tisuća mladih i obrazovanih Hrvata koji su odlučili pobjeći iz domovine.

Nakon što je završio srednju medicinsku školu u Splitu, smjera medicinska sestra/tehničar, Šabić je sedam godina radio u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici "Merkur", te uz rad završio četverogodišnji studij stekavši titulu magistra novinarstva. Ubrzo je počeo raditi u novinama (Večernji list, Gloria, Elite) i marketinškim agencijama (Akter Public, Gray), nakon toga u PR odjelu modne tvrtke Amadeus jeans, na koncu i kao konzultant u UNICEF-ovu uredu za odnose s javnošću.

"Nisam se puno premišljao o selidbi u Norvešku jer sam odmah pri prvom posjetu 2012. godine uvidio kako je riječ o zemlji u kojoj su prava uređena, a mogućnosti velike. Doduše, nije bilo jednostavno. Trebalo je skupiti sve papire i pripremiti ih za priznavanje u Norveškoj. Polako sam počeo učiti jezik i strpljivo skupljati sve informacije koje bi mi mogle biti od koristi. Otkako smo prošle godine ušli u EU, ne moramo više podnositi prijave boravka niti tražiti radne dozvole. Iako nije članica Europske unije, Norveška priznaje gotovo sve EU zakone", informira nas novopečeni građanin Norveške čiju su odluku o odlasku iz Hrvatske bezrezervno podržali umirovljena majka i očuh zaposlen u HEP-u.

Poželjne pridošlice

Za početak je prionuo na usavršavanje jezika, a nakon polaganja testova potražit će posao u medicinskoj struci. Tip posla ovisit će, objašnjava, o autorizaciji njegove stručne spreme (bolničar ili medicinski brat).

"Znanje jezika otvara sva vrata. I osigurava dobivanje posla, jer je za to potrebno polaganja prvog nivoa, a testovi vrijede samo ako se polažu u Norveškoj. Prije toga namjeravam nešto malo honorarno raditi, zapravo i ne mogu puno radno vrijeme jer se moram pripremati za polaganje jezika", priča Šabić navodeći listu atraktivnih radnih mjesta koja se nude poželjnim pridošlicama.

Na norveškom tržištu rada posao mogu pronaći liječnici specijalisti (najviše anesteziolozi, psihijatri, kirurzi...), inženjeri svih struka, medicinske sestre, arhitekti, IT stručnjaci... Potonje poslodavci u Skandinaviji zapošljavaju i bez znanja norveškog jezika, za prvu ruku dovoljan im je engleski, a ponuda poslova može se pretraživati preko norveških web stranica za zapošljavanje ili službenih stranica na kojima se nude poslovi za govornike s engleskog govornog područja.

"Prosječna plaća visokoobrazovanog stručnjaka je oko 30-40 tisuća kuna. Bolničari imaju 18-24 tisuće kuna, a medicinske sestre 24-32 tisuće kuna, što ovisi o godinama radnog iskustva i poziciji... Uštedjeti se svakako može, ali ono što je najvažnije jest činjenica da je perspektiva jako dobra. Školovanje je, uključujući i studiranje, besplatno baš kao i zdravstvene usluge.

Pokriveno bolovanje

Bolovanje je pokriveno u 100-postotnom iznosu plaće kao i porodiljni dopust. No, ako ste u Norveškoj početnik s nižim primanjima od navedenih, ne da se uštedjeti jer je standard vrlo visok. Troškovi stanovanja i režije u Oslu poprilično su skupi, sveukupno se znaju popeti i do 10-15 tisuća kuna, pa se zato isplati dijeliti stambeni prostor ili, ako je to moguće, podići kredit i kupiti vlastiti stan. Dalmatincu Šabiću koji je niz godina živio u Zagrebu skandinavska klima ne predstavlja problem, dapače.

"S klimom i atmosferom nemam problema, volim zimu i hladne dane, duge noći i kišna jutra, snježne pahulje, miris upaljenih svijeća i topli čaj", smije se Zoran Šabić veseleći se novom početku u zemlji fjordova.