Najnovija državna mjere aktivne politike rada, povećanje mjesečne naknade s 1.600 na 2.400 kuna za osobe s ugovorom o stručnom osposobljavanju, struka je ocijenila kao promašaj koji neće imati nikakvog utjecaja na negativna kretanja na tržištu rada u strukturi mladih osoba, piše Narodni list

Prema statistici u Hrvatskoj ima 36,3 posto nezaposlenih osoba u dobi od 15 do 29. godine. U realnim brojkama to je više od 111.000 nezaposlenih mladih osoba, a za koje je struka ocijenila kako im najnovije vladine mjere neće pomoći u rješavanju njihovog problema.

Država nema obavezu zapošljavanja

Ova vladina mjera stvara gorak okus u ustima da je s njome država osigurala monopol nad jeftinijom radnom snagom u javnom sektoru. Sigurno bi bila zanimljiva brojka koliko je od ukupnog broja popularno zvanih Mršičevih ugovora potpisano između korisnika i organizacija iz javnog sektora s jedne strane, a koliko s tvrtkama između fizičkih osoba i tvrtki iz privatnog sektora s druge strane. Isto tako podrobnu analizu zaslužuje koliko je onih koji su potpisali ugovor s nekom školom, nakon isteka roka od godinu dana potpisalo ugovor o radu. Škole su najočitiji primjer gdje se masovno koristi mogućnost zapošljavanja učitelja, nastavnika na godinu dana, gdje se fakultetski obrazovane osobe stavlja u poziciju da moraju raditi isti posao kao i njihov kolega s fakulteta, ali za tri puta manju plaću.

Kvaka je u tome što je država privatnom sektoru odredila da osoba koja radi za nekoga godinu dana putem ugovora o stručnom osposobljavanju mora biti zaposlena, ali isti uvjet nije dan onima koji su na državnim jaslama. Na taj način u društvenom sektoru dobili su preko 100.000 nezaposlenih mladih osoba. Kad proberu prvi puta, pošalju ljude kućama s prijateljskim tapšanjem po ramenu i zagrabe za novim jeftinom radnom snagom. Jedina razlika jest što su sada odlučili ponuditi 800 kuna više. Takav pristup neće imati nikakvog efekta na tržište rada sve dok javni sektor ne dobije obavezu zapošljavanja.

Privatnici ne smiju imati dug

Utjecaj na tržište jeftine radne snage nije pri tom ograničen. Postoje još uvijek poduzetnici koji bi sigurno zaposlili nekoga na godinu dana, iskoristili mogućnost uštede i nakon toga sa svojim novim radnikom sklopili ugovor o radu. Praksa govori da poslodavci obično u takvim slučajevima svojim djelatnicima isplaćuju dodatna vlastita sredstva, pored državnih. Da se utjecaj privatnog sektora na potencijalnu radnu snagu smanji na minimum, u priču je ubačena klauzula da tvrtka iz privatnog sektora ne smije imati ni jednu kunu duga prema državi, ako žele sklopiti s nekim ugovor o stručnom osposobljavanju. Svatko tko radi u privatnom sektoru, zna kako je vjerojatnost za ispunjavanje ovog kriterija, u uvjetima postojeće likvidnost, zapravo ravna nuli.