Zemni plin također bi trebao pojeftiniti nakon pada cijene nafte, ali teško je reći zašto se to ne događa, izjavio je za tportal Davor Štern, jedan od vodećih domaćih energetskih stručnjaka.

Još prije dvije godine Štern je najavio pad cijene nafte i plina zbog porasta njihove proizvodnje iz škriljevca u SAD-u gdje se 2008. proizvodilo pet milijuna barela nafte dnevno, prošle godine 8,5 milijuna, a ove godine očekuje se gotovo deset milijuna. Nastavi li se takav rast proizvodnje, SAD će postati, prema predviđanjima Međunarodne energetske agencije (IEA), najveći proizvođač nafte do 2020. godine, piše N1info .

Nagli porast proizvodnje nafte iz škriljevca odrazio se na cijenu nafte u svijetu koja danas iznosi 44,7 dolara, dok je sredinom 2008. iznosila čak 144,54 dolara. Zahvaljujući tome, već neko vrijeme cijena litre benzina u Hrvatskoj iznosi manje od devet kuna, dizela nešto više od osam kuna, a cijena autoplina oko 3,5 kune.

SAD je posljednjih godina povećao i proizvodnju zemnog plina čija je cijena krajem prošle godine iznosila oko tri dolara za 1 MMBtu (oko 27 m3 plina), dok je prije godinu dana bila blizu osam dolara. U Europi, međutim, nije došlo do tako velikog pada cijene plina koja je, doduše, tijekom prošle godine lagano klizila s 11 dolara na osam u studenome (plin na njemačkoj granici). Krajnji korisnici, međutim, to nisu osjetili. U zemljama EU-a, sudeći prema Eurostatu, cijena plina neznatno je pala kad je u pitanju industrija (s 0,041 eura 2013. na 0,039 prošle godine) dok je za domaćinstva porasla jer je 2013. plaćala kubični metar 0,065 eura, a lani 0,067 eura.

'Cijena plina u odnosu na cijenu nafte je enigma. Trebala bi biti u korelaciji, ali to nije tako jer je zemni plin državni monopol u većini zemalja', kaže Štern te podsjeća na vremena kada se nije znala ni cijena po kojoj je bivši SSSR prodavao plin drugim zemljama.

Ta su vremena iza nas, a zemni plin također postaje trgovačka roba poput nafte. Stoga bi se i na njegovoj cijeni trebalo ogledati tržišne prilike.

'Ako ništa drugo, cijena bi trebala pasti jer je smanjena potrošnja, a zaliha ima. Mogući su karteli. Treba također imati na umu da s plinom trguju distributeri koji kvartalno dogovaraju cijene, i to dugoročno', objašnjava Štern