Više od 100 godina je u Njemačkoj vađen kameni ugljen. Većina rudnika je u međuvremenu zatvorena, ali u neke je deponiran otrovni otpad. Raste strah da bi otrov mogao dospjeti u podzemne vode, a time i vodu za piće.

Kameni ugljen je od sredine 19. stoljeća u Njemačkoj bio pogonsko gorivo industrije. Više stotina tisuća ljudi je uz pomoć sofisticirane tehnike u Ruhrskom i Saarskom području išlo i do 1.000 metara u dubinu, piše portal croenergo.eu

Ali, već od 1970-ih godina vađenje kamenog ugljena u Njemačkoj se nije isplativo. Održavano je samo uz državne subvencije. Većina od preko stotinu rudnika je u međuvremenu zatvorena. 2018. će i preostali prestati vaditi ugljen.

Sad, međutim, raste strah zbog otrovnog otpada koji je deponiran u neke rudnike. Oko 600.000 tona specijalnog otpada je 1990-ih godina deponirano u rudnicima. Vrlo otrovni filtarski prah iz postrojenja za spaljivanje otpada u kojem ima olova, kadmija, žive, arsena i dioksina. Oni su skupa s jednim vezivnim sredstvom ubrizgani u rudnička okna. Sad se strahuje da bi ti otrovi, u dodiru s podzemnim vodama, mogli biti isprani i dospjeti u rijeke.

Među stanovnicima u blizini tih rudničkih deponija, kao i među stručnjacima i aktivistima za zaštitu okoliša, raste strah i od kemikalija poput PCB-a (poliklorirani bifenili), koji izazivaju rak. Ta kemikalija je dodavana hidrauličnim uljima za rudarske strojeve kako bi smanjila opasnost od zapaljenja ulja. Procjenjuje se da je 10.000 tona takvog ulja iscurilo u rudnicima ili je tamo deponirano u bačvama. PCB je u međuvremenu zabranjen i ubraja se među 12 najotrovnijih kemikalija.

Strahuje se da bi PCB prilikom crpljenja vode iz rudnika i plavljenje rudokopa mogao dospjeti na površinu te tako zagaditi rijeke i vodu za piće. U njemačkim rijekama Emscher, Ruhr i Saar već godinama je utvrđeno postojanje PCB-a u malim količinama. Steffen Potel iz Saveza za zaštitu okoliša i prirode (BUND) to smatra "ekološkom tempiranom bombom". Predsjednik zastupničkog kluba Zelenih u pokrajinskom parlamentu u Saarskoj Hubert Ulrich smatra da su "zalihe pitke vode u akutnoj opasnosti".

Mjerodavni rudarski koncern RAG dolazi, međutim, do sasvim drukčijeg zaključka. Zagađenost voda PCB-om je jako malena, naglašava Joachim Löchte, voditelj RAG-ovog odjela za zaštitu okoliša u razgovoru za Deutsche Welle. "Iz toga zaključujemo da te tvari ne predstavljaju opasnost za okoliš ili za vodu za piće."

Istražni odbor Pokrajinskog parlamenta u Saarbrückenu sad bi trebao detaljnije razmotriti sporno poplavljivanje bivših rudnika kamenog ugljena u Saarskom području i dosadašnju praksu kontrola.

Zabrinutost zbog mogućih opasnosti za čovjeka i okoliš izražava i Ministarstvo za zaštitu okoliša pokrajine Sjeverno Porajnje i Vestfalija. U jednoj opsežnoj studiji trebalo bi točno biti utvrđeno koji rizici proizlaze iz deponiranog specijalnog otpada i PCB-a. "Za godinu dana ćemo znati više", kaže glasnogovornik ministarstva Frank Seidlitz.

Dirk Jansen iz organizacije za zaštitu okoliša BUND pozdravlja izradu studije i to što politika sad opasnost uzima ozbiljnije. Imajući u vidu moguće zagađenje podzemnih voda Jansen zahtijeva da rudnici do najniže razine i dalje budu držani suhi i da voda koju se crpi iz rudnika ubuduće bude najprije pročišćena prije nego što ju se pusti u rijeku. "To stoji puno novca i zato je spremnost da se to provede slaba", žali se Jansen.

Rudarski koncern RAG potvrđuje ovo mišljenje, ali za sad ne vidi nužnost djelovanja. "Naši današnji rezultati mjerenja ne pokazuju tu nužnost", kaže Löchte, dodajući da treba voditi računa o prikladnosti mjera. "Zbog najmanjih količina PCB-a morali bismo obrađivati razmjerno velike količine vode iz rudnika."

2018. će biti zatvoren posljednji rudnik kamenog ugljena u Njemačkoj. time će završiti jedna era njemačke industrijske povijesti. S posljedicama industrijskog rudarstva koje je počelo oko 1860. morat će živjeti sve buduće generacije. Svi se stručnjaci slažu da će vječno morati biti crpljena voda iz rudnika kako se ne bi ugrozilo vodu za piće. Sporno je jedino do koje dubine se mora crpiti vodu i mora li ona dodatno biti pročišćavana.

I razina podzemnih voda u Ruhrskom području mora za sva vremena biti snižavana crpkama kako se područje koje je utonulo zbog vađenja ugljena ne bi pretvorilo u jezero. Zemljina površina se na tom području spustila i do 40 metara, središte grada Essena je dosad utonulo oko 16 metara.

Kako bi se pokrilo izuzetno velike troškove za trajno crpljenje vode i oštećenja na zgradama političkom odlukom je 2007. osnovana Zaklada RAG. Ona trenutno raspolaže kapitalom od 13 milijarda eura kojima bi za sva vremena trebali biti pokriveni ti troškovi.

Brojni političari su uvjereni da će taj novac biti dovoljan za buduće generacije. Ali, stručnjak organizacije BUND Jansen sumnja u to. "Već sad su troškovi za vječnost gigantski i može se sumnjati da će taj kapital zauvijek biti dovoljan. Štetne posljedice vađenja kamenog ugljena osjećat će se i za 500 godina."