Udruga Solidarnost poslala je dopis Vladi i medijima
Dopis potpisuju Predsjednica Koordinacijskog odbora radnika Adrie Zadar d.d. Zadar Jadranka Grdović i Udruga bivših zaposlenika ''Solidarnost'' Zadar, predsjednik Petar Smokrović.

Iz dopisa:

Stečajni upravitelj tvrtke Adria d.d. Zadar Dragan Bijelić, koji je došao iz Šibenika, u sredstvima informiranja je navodio da je dug Adrie više od 200 milijuna kuna. Smatramo da je dug „prenapuhan" i da je to samo priprema za nastavak pljačke kroz stečaj. Stečajni upravitelj Bijelić ušao je u tvrtku i ne može ući u problem jer vodi još nekoliko stečajeva.

Kao da su koordinirani u izjavama o „prenapuhanom" dugu, osim stečajnog upravitelja Bijelića i sindikalni vođa Šimo Orešković, predsjednik Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske (PPDIV-a) je također već ranije u sredstvima informiranja izjavljivao „da se dug penje na oko 200 milijuna kuna".

Pritiske od samog početka na Adriju su radili i sindikati, odnosno sindikalne vođe - Šimo Orešković i Ivica Blažević, regionalni povjerenik PPDIV-a za Dalmaciju, koji su se pokazali kao saveznici grupaciji koja hoće uništiti Adriju, te su sa svojim postupcima napravili uslugu navedenoj grupaciji tako što su uspjeli inicirati pokretanje stečaja.

Na ročištu održanom u Trgovačkom sudu u Zadru, dana 24. veljače 2015. godine, povodom prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom Adria d.d. Zadar, a radi izjašnjavanja o prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka i rasprave o uvjetima za otvaranje stečajnog postupka, utvrđeno je da je dug Adrie oko 82.000.000,00 kuna. Na ročistu je bio prisutan i Ivica Blažević, regionalni povjerenik PPDIV-a za Dalmaciju.

Zašto onda Bijelić i Orešković navode u sredstvima informiranja 200 milijuna kuna duga?

Također, Koordinacijski odbor radnika Adrie Zadar  i Udruga bivših zaposlenika «Solidarnost» Zadar poslali su dopis stečajnom upravitelju Bijeliću, 28. kolovoza 2015. godine da im dostavi podatke o tražbinama svakog vjerovnika Adrie Zadar jer su im podaci potrebni za izvještajno ročište, koje će se održati u Trgovačkom sudu Zadar, 14. rujna 2015. godine.

U odgovoru koji je Bijelić dostavio, 30. kolovoza 2015. godine je naveo „ Još se radi na izradi tražbina. Sam stečajni postupak teče uz mnogo problema, jer ovaj stečajni upravitelj nema nikakvih prihoda za ADRIA DD u stečaju, a trebalo je i nadalje treba, mnogo poslova uraditi, za koje se traži financijska naknada. I sama izrada tražbina u najvećoj mjeri ovisi o računovodstvenom servisu, koji je obavljao sve računovodstvene poslove i koji traži naknadu za svoj rad, a koja mu se u ovom trenutku ne može osigurati". I

Još nisu izrađene tražbine vjerovnika, a u sredstvima informiranja se navodilo da je dug Adrije više od 200 milijuna. Što više reći na ovo?

Interesantno je da svi suci Trgovačkog suda u Zadru tražili izuzeće da ne budu stečajni sudci u stečaju Adrie, pa je tako izuzeće zatražila i Ardena Bajlo, koja je bila stečajni sudac Adrie na ročištu održanom u Trgovačkom sudu u Zadru, dana 24. veljače 2015. godine, povodom prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, što joj je i udovoljeno. Na kraju je stečajni predmet zadužila sutkinja Terezija Goreta iz Šibenika - Stalna služba u Šibeniku. Tako su iz Šibenika i stečajni sudac i stečajni upravitelj. To sve govori koje su igre oko stečaja Adrie.

Zadarske tvrtke koje su opljačkane kroz pretvorbu i privatizaciju završile su u stečaju. S vremenom su se stečajevi pokazali kao efikasan nastavak pljačke koja je započela pretvorbom. Došlo je do zlouporabe stečajeva koji su iskorišteni kako bi se iz „stečajnih mrtvaca" izvukla posljednja kuna u korist umrežene stečajne mafije.

U stečajevima je počinjen jednak ili čak veći kriminal kao i u razdoblju pretvorbe i privatizacije bez ikakvih sankcija. Nitko ne kontrolira kako je stečaj proveden, a još manje kako je do njega došlo.

Stečajevi su se tako, pored brze prodaje, pokazali kao najefikasnije sredstvo za pokrivanje i zataškavanje kriminala koji je u tvrtkama napravljen u prethodnom razdoblju, a u konačnici i kao sredstvo za legalizaciju opljačkane imovine. 

Predlažemo da se Adrijino atraktivno zemljište uz more, koje se prostire u zadarskoj lučko-industrijskoj zoni uz novu luku u Gaženici na oko 70.000 kvadratnih metara proda za oko 20 milijuna eura.

Obaveze Adrie prema vjerovnicima su oko 10 milijuna eura. S navedenim iznosima namirit će se vjerovnici, a preostalim iznosom može se izgraditi nova tvornica za preradu ribe u poslovnoj zoni Murvica ili Crno kod Zadra. Ovim pozivamo Grad Zadar, Zadarsku županiju  i Vladu RH da se dogodi zajedništvo kao i kod Imunološkog zavoda, a sve kako bi se sačuvala strateška grana - riboprerađivačka industrija u Hrvatskoj.

Pozivamo se na UREDBU (EU) br. 1380/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA O ZAJEDNIČKOJ RIBARSTVENOJ POLITICI, od 11. prosinca 2013., koja potiče i omogućava uvjete za gospodarski isplativ i konkurentan ribolov i prerađivačku industriju te za aktivnosti na obali koje su povezane s ribolovom, kao i opskrbu hranom i sigurnosti hrane te zapošljavanju i dr.

Zajednička ribarstvena politika (ZRP) osigurava da su aktivnosti u ribarstvu i akvakulturi dugoročno ekološki održive i da se njima upravlja na način koji je u skladu s ciljevima postizanja gospodarskih i društvenih koristi te koristi za zapošljavanje i doprinos dostupnosti zaliha hrane. Pridonosi primjerenom životnom standardu za one koji ovise o ribolovnim aktivnostima, imajući u vidu priobalno ribarstvo i društveno-gospodarske aspekte. Pridonosi učinkovitom i transparentnom unutarnjem tržištu za proizvode ribarstva i akvakulture te osiguravanju ravnopravnih uvjeta za proizvode ribarstva i akvakulture koji se stavljaju na tržište Unije i dr.

Financijska pomoć Unije može se odobriti radi doprinosa postizanju gore  navedenih ciljeva.

Radnice Adrie hoće raditi i zahtjevaju da stečajni sudac i stečajni upravitelj, zajedno s vjerovnicima, uz  podrušku Grada Zadra,  Zadarske županije i Vlade RH naprave uspješan stečajni plan, a sve da se  sačuva riboprerađivačka industrija, koju potiče i EU.